Fiskalizacija

Računi u krajnjoj potrošnji (Ažurirano 30.1.2026.)

1. TKO JE U OBVEZI PROVEDBE POSTUPKA FISKALIZACIJE RAČUNA U KRAJNJOJ POTROŠNJI?

Fiskalizaciju računa u krajnjoj potrošnji provodi:

  1. obveznik poreza na dohodak od samostalne djelatnosti prema propisima kojima se uređuje porez na dohodak i

  2. obveznik poreza na dobit prema propisu kojim se uređuje porez na dobit.

Primjenjujući navedene odredbe ističemo da se obveznikom fiskalizacije smatra i druga pravna osoba u dijelu u kojem je obveznik poreza na dobit, dok se primjerice ne smatra obveznikom fiskalizacije obveznik poreza na dohodak od imovine koji dohodak utvrđuje na temelju pravila za dohodak od samostalne djelatnosti (primjerice osoba - iznajmljivač u turizmu).
Ističemo da se pojam obveznika fiskalizacije koji provode postupak izdavanja računa i fiskalizaciju u krajnjoj potrošnji, razlikuje od pojma primatelja i izdavatelja eRačuna. Stoga će u praktičnoj primjeni doći do razlika odnosno određena osoba koja se smatra obveznikom fiskalizacije istovremeno ne mora biti i zakonski izdavatelj eRačuna i obrnuto.

2. KAKO SE PROVODI POSTUPAK IZDAVANJA RAČUNA I FISKALIZACIJE U KRAJNJOJ POTROŠNJI?

Postupak izdavanja računa i fiskalizacije u krajnjoj potrošnji provodi se iz prilagođenog naplatnog uređaja u nekoliko koraka:
1. U trenutku izdavanja računa, automatizirano programsko rješenje naplatnog uređaja (blagajne) izdvaja set podataka iz računa i šalje fiskalizacijsku poruku Poreznoj upravi
2. Porezna uprava određuje JIR i vraća na naplatni uređaj
3. Naplatni uređaj nastavlja s izdavanjem računa koji sadrži JIR
4. Građanin može provjeriti je li račun prijavljen Poreznoj upravi

3. KOJI PODACI SE U FISKALIZACIJSKOJ PORUCI KOD IZDAVANJA RAČUNA U KRAJNJOJ POTROŠNJI DOSTAVLJAJU U POREZNU UPRAVU?

U fiskalizacijskoj poruci dostavljaju se sljedeći elementi računa:
1. datum i vrijeme,
2. broj računa,
3. oznaka je li obveznik fiskalizacije računa u sustavu PDV-a,
4. iznos računa razvrstan po poreznoj stopi
5. način plaćanja,
6. OIB operatera i
7. Zaštitni kod izdavatelja (ZKI)

4. KOJE SU OBVEZE OBVEZNIKA FISKALIZACIJE KOD IZDAVANJA RAČUNA I FISKALIZACIJE U KRAJNJOJ POTROŠNJI?

Obveznik fiskalizacije dužan je:
- nabaviti prilagođeni naplatni uređaj s programskim rješenjem za izdavanje računa u B2C segmentu koje podržava fiskalizaciju, nabaviti zadovoljavajuću Internet vezu za provedbu fiskalizacije i nabaviti digitalni aplikativni certifikat za potpisivanje fiskalizacijskih poruka
- odrediti i donijeti interni akt kojim propisuje pravila slijednosti numeričkih brojeva računa, popisuje poslovne prostore, dodjeljuje oznake poslovnim prostorima i naplatnim uređajima te određuje visinu blagajničkog maksimuma
- prijaviti poslovni prostor korištenjem sustava ePorezna te naknadno prijavljivati nastale promjene vezane uz podatke o poslovnici
- u poslovnom prostoru istaknuti Obavijest o obvezi izdavanja i zaprimanja računa
- raspolagati knjigom uvezenih računa, kako bi se moglo nastaviti sa izdavanjem računa u slučaju kvara naplatnog uređaja. Obveznik fiskalizacije koji ima rezervni naplatni uređaj ili koji smatra da će prestati raditi u slučaju kvara naplatnog uređaja, kako ne bi došlo do izdavanja nefiskaliziranih računa, nije u obvezi posjedovati knjigu uvezenih računa.

Ključne riječi: postupak fiskalizacije računa, obveze obveznika fiskalizacije, elementi računa, programsko rješenje, uvezana knjiga računa

5. ZAŠTO SE FISKALIZACIJA U KRAJNJOJ POTROŠNJI ŠIRI I NA NAPLATU NA TRANSAKCIJSKI RAČUN KADA MOŽDA NEĆE DOĆI DO NAPLATE RAČUNA?

Fiskalizacija računa u krajnjoj potrošnji od 1. siječnja 2026. proširuje se na sve oblike plaćanja odnosno provodi se neovisno od načina plaćanja. Stoga će fiskalizaciji računa podlijegati i računi u krajnjoj potrošnji koji se naplaćuju na transakcijski račun. Podsjećamo da činjenica da se neki račun neće naplatiti ne znači da nema određenih poreznih posljedica u slučaju nepokretanja radnji za naplatu.

Ključne riječi: fiskalizacija računa, krajnja potrošnja, transakcijski račun, Zakon, plaćanje, porezne posljedice, naplata računa

6. SMATRA LI SE RAČUNOM U KRAJNJOJ POTROŠNJI I RAČUN ZA PRODAJU DUGOTRAJNE IMOVINE - RABLJENOG MOBITELA FIZIČKOJ OSOBI ZAPOSLENIKU? JE LI U TIM SITUACIJAM POTREBNO PROVESTI POSTUPAK FISKALIZACIJE RAČUNA?  ŠTO SE UPISUJE KAO RADNO VRIJEME ZA TAKAV POSLOVNI PROSTOR OBZIROM DA SE NE RADI O KLASIČNOM POSLOVNOM PROSTORU?

Prometom u krajnjoj potrošnji obuhvaćeni su svi računi koji se izdaju prema krajnjim primateljima odnosno građanima. Stoga se i isporuka prema zaposlenicima smatra krajnjom potrošnjom odnosno B2C segmentom.  Obveznik fiskalizacije koji isporučuje neko dobro u krajnjoj potrošnji, uključujući i isporuku primjerice rabljenog mobitela zaposleniku mora biti spreman izdati račun i provesti postupak fiskalizacije računa.
Obveznik fiskalizacije je slobodan u načinu određivanja što se smatra poslovnim prostorom. Primjerice može kao poslovni prostor za takve radnje definirati prostor svog računovodstva ili mjesto gdje izdaje takve račune. Kao radno vrijeme navest će podatak kada uobičajeno radi na izdavanju računa. Napominjemo da Porezna uprava kontinuirano obavještava porezne obveznike da je moguće u poslovnim okolnostima izdati račun mimo prijavljenog radnog vremena poslovnice, podrazumijevajući da se radi o povremenim situacijama jer bi u protivnom slučaju trebalo prilagoditi podatak o radnom vremenu.

Ključne riječi: krajnja potrošnja, B2C, promet, fiskalizacija, poslovni prostor, radno vrijeme, transakcijski račun, rabljeni mobitel

7. POSTOJI LI OBVEZA DA OBVEZNIK KOJI U PRAVILU POSLUJE ISKLJUČIVO U  B2B SEGMENTU, A IMA TEK NEKOLIKO RAČUNA U B2C SEGMENTU KOJI SE PLAĆAJU ISKLJUČIVO TRANSAKCIJSKI DA PROVODI POSTUPAK IZDAVANJA RAČUNA I FISKALIZACIJE U KRAJNJOJ POTROŠNJI? 

Provedba postupka izdavanja računa i fiskalizacije u krajnjoj potrošnji propisana je za sve slučajeve kada obveznik fiskalizacije izdaje račun u krajnjoj potrošnji neovisno o broju tako izdanih računa. U navedenom slučaju potrebno je imati programsko rješenje koje omogućuje izdavanje računa u krajnjoj potrošnji i provedbu postupka fiskalizacije računa. Ističemo da je  u navedenom slučaju potrebno ispuniti i ostale zakonske obveze iskazane u dokumentu Usporedba fiskalizacije u krajnjoj potrošnji i fiskalizacije eRačuna.
Razlike u provedbi postupka, obvezama i programskom rješenju između fiskalizacije računa i fiskalizacije eRačuna prikazano je na plakatu USPOREDBA FISKALIZACIJE U KRAJNJOJ POTROŠNJI I FISKALIZACIJE ERAČUNA. https://porezna.gov.hr/fiskalizacija/api/dokumenti/46

Ključne riječi: B2B, B2C, naplata transakcijski, fiskalizacija računa, programsko rješenje, poslovnica, usporedba fiskalizacije F1.0 i F 2.0

8. PREMA ZAKONU O FISKALIZACIJI SVI IZDANI RAČUNI U KRAJNJOJ POTROŠNJI MORAJU SE FISKALIZIRATI BEZ OBZIRA NA NAČIN PLAĆANJA. ODNOSI LI SE TO I NA IZDANE RAČUNE U KRAJNJOJ POTROŠNJI PUTEM OSS SUSTAVA S RAZLIČITIM STOPAMA PDV-A (OVISNO U KOJU DRŽAVU ČLANICU EU SE VRŠI ISPORUKA)?

Odredbe Zakona propisane su za  transakcije poreznih obveznika na teritoriju Republike Hrvatske. Obveznik fiskalizacije računa provodi fiskalizaciju računa naplaćenog gotovinom, karticama, transakcijskim računom i na ostale načine plaćanja u Republici Hrvatskoj. Kod prodaje na daljinu unutar Europske unije osobama koje nisu porezni obveznici, mjesto isporuke smatra se država članica EU u kojoj otprema kupcu završava te takva prodaja ne podliježe fiskalizaciji.
Međutim, obveznik može izdati fiskalizirani račun, a sustav fiskalizacije neće odbiti račun koji sadrži različite stope PDV-a (ovisno o državi članici EU u koju se obavlja isporuka).

Ključne riječi: Zakon o fiskalizaciji, krajnja potrošnja, fiskalizacija računa, OSS sustav, PDV, prodaja na daljinu, Europska unija, mjesto isporuke

9. KOJI JE ROK ZA IZDAVANJE B2C RAČUNA ZA OBVEZNIKE KOJI NE POSLUJU S KUPCIMA U POSLOVNOM PROSTORU, A NAPLATA SE VRŠI TRANSAKCIJSKI? (Objavljeno: 30. 01.2026.)

Nastavlja se dosadašnja praksa. Računi se izdaju sukladno uhodanim poslovnim procesima. Prijavljeno radno vrijeme odnosi se na rad sa strankama, odnosno građanima. Računi koji se ne izdaju kupcima u poslovnom prostoru, a naplaćuju se transakcijski, mogu se izdavati i izvan prijavljenog radnog vremena. Napominje se da, u situacijama kada kupac izlazi s robom ili je razumno pretpostaviti da je usluga konzumirana, mora postojati vjerodostojan dokument koji to potvrđuje (npr. narudžba). 

Ključne riječi: B2C, račun, transakcija

Ispiši stranicu