Broj računa koji je prema odredbama posebnih propisa sastavni dio računa, obveznici fiskalizacije kod provedbe postupka fiskalizacije iskazuju u polju broj računa u tri djela (broj računa iskazan na fizičkom računu treba prikazati kao skup tri odvojena podatka):

numerički broj/oznaka poslovnog prostora/broj naplatnog uređaja ili 

numerički broj-oznaka poslovnog prostora-broj naplatnog uređaja.

Pravila slijednosti numeričkih brojeva računa, popis poslovnih prostora, te dodijeljene oznake poslovnih prostora obveznik fiskalizacije propisuje internim aktom koji predočuje za potrebe poreznog nadzora.

1.) NUMERIČKI BROJ RAČUNA - mora slijediti neprekinuti numerički redoslijed, bez praznina, po svakom poslovnom prostoru ili po naplatnom uređaju u poslovnom prostoru.

Neprekinuti numerički redoslijed svake kalendarske godine kreće od broja 1 do broja "n", po svakom poslovnom prostoru, odnosno po naplatnom uređaju u poslovnom prostoru.

(Nisu dozvoljene razne kombinacije, kao na primjer: 7001, 100001, ili slično.

Obveznik fiskalizacije može kao dodatni element na računu iskazati i svoje brojčane oznake koje mu trebaju radi lakšeg knjigovodstvenog praćenja poslovanja (npr. broj skladišta i sl.).

Ako obveznik fiskalizacije u postupku fiskalizacije koristi zajedničke brojeve računa za promet u gotovini i bezgotovinski promet brojevi računa izdavanja računa za promet u gotovini neće uvijek ići istim slijedom.

U takvim je slučajevima važno da postoji brojčani slijed računa u knjigovodstvu poreznog obveznika, i to kako je propisano internim aktom obveznika fiskalizacije.

Ako se u poslovnom prostoru brojevi računa određuju jedinstveno za sve blagajne tada brojevi računa slijede neprekinuti brojčani redoslijed u svim blagajnama. Primjerice, ako su u poslovnom prostoru 5 elektroničkih blagajni tada prvi račun ima broj 1-POS1-1, drugi 2-POS1-1, itd., bez obzira na kojoj je blagajni račun ispostavljen.

Kad se u poslovnom prostoru broj računa određuje posebno za svaku elektroničku blagajnu tada brojevi računa u svakoj blagajni slijede neprekinuti brojčani redoslijed. Primjerice, ako su u poslovnom prostoru dvije elektroničke blagajne tada na prvoj blagajni prvi račun ima broj 1-POS1-1, drugi 2-POS1-1, a na drugoj blagajni prvi račun ima broj 1-POS1-2, a drugi 2-POS1-2.)

2.) OZNAKA POSLOVNOG PROSTORA - pravila označavanja poslovnih prostora obveznik fiskalizacije propisuje internim aktom na početku fiskalizacije. Oznaka mora biti označena na isti način kao što će se navoditi na samom računu u dijelu broja računa - oznaka poslovnog prostora.​

Oznaku obveznik fiskalizacije dostavlja elektronič​kim putem korištenjem elektroničkog servisa Porezne uprave (sustav ePorezna​), po pojedinom poslovnom prostoru s početkom obveze fiskalizacije, a prije početka dostave računa.

Iznimno, obveznik fiskalizacije koji po posebnom propisu nema obvezu korištenja sustava ePorezna, podatke dostavlja po pojedinom poslovnom prostoru putem obrasca Prijave podataka u sustav fiskalizacij​e neposredno nadležnoj ispostavi Porezne uprave prema svom sjedištu ili prebivalištu​.

Kod unosa poslovnog prostora obveznik bira jedinstvenu oznaku poslovnog prostora. 

Mora sadržavati barem jedan znak, a najviše 20 brojčanih (0-9) i/ili slovčanih (a-z, A-Z) znakova. 

Kod definiranja oznake poslovnog prostora, ne može se koristiti oznaka koju je obveznik ikad bio prije koristio ili ju koristi.

Obveznik određenu oznaku poslovnog prostora može koristiti samo jednom. Oznaku koju je obveznik prijavio nije moguće mijenjati.

Nakon zatvaranja oznake poslovnog prostora, više nije moguće otvoriti poslovni prostor pod istom oznakom.

Prilikom spremanja podataka o samoposlužnom uređaju, aplikacija ePorezna generira ISU​ (identifikator samoposlužnog uređaja) koji se prikazuje na kartici 'Poslovni prostor' ispod oznake poslovnog prostora.

​Obveznik fiskalizacije na računu može iskazati i svoje oznake koje mu trebaju radi lakšeg knjigovodstvenog praćenja svog poslovanja kao dodatni element na računu, vidno odvojen od propisanog trodijelnog broja računa i propisan internim aktom.​

​​

 

Kao kratica za Jedinstveni identifikator računa koristi se oznaka: JIR, a izračunava se metodom UUID (universally unique identifier).

JIR je sastavljen od 32 znaka, a znakovi JIR-a sastoje se od brojeva 0 - 9 i slova a - f, koji se iskazuju u pet grupa odvojenih povlakom (-) u obliku 8-4-4-4-12.

Obveznik fiskalizacije prilikom izdavanja svakog računa za promet u gotovini, elektronički potpisuje elemente računa te ih dostavlja Ministarstvu financija, Poreznoj upravi putem uspostavljene elektroničke veze.

Ministarstvo financija, Porezna uprava provjerava jesu li dostavljeni svi propisani elementi računa te jesu li potpisani ispravnim digitalnim certifikatom.

Ako su kumulativno ispunjeni uvjeti, Ministarstvo financija, Porezna uprava elementima računa, određuje Jedinstveni identifikator računa te isti vraća obvezniku fiskalizacije putem uspostavljene elektroničke veze.

Porezna uprava dostavlja JIR kao potvrdu o uredno zaprimljenim elementima računa.

JIR mora biti jedinstven za svaki račun.

Ako Porezna uprava ne može odrediti Jedinstveni identifikator računa, vraća obvezniku fiskalizacije poruku o odbijanju određivanja Jedinstvenog identifikatora računa putem uspostavljene elektroničke veze.

Jedinstveni identifikator računa te zaštitni kod izdavatelja obveznika fiskalizacije, uz ostale obvezne podatke ispisuju se na računu za promet u gotovini, prilikom ispisa računa iz elektroničkog naplatnog uređaja.

Zaštitni kod obveznika fiskalizacije koristi se kao obvezni element računa:

1. kojim obveznik fiskalizacije po potrebi, u postupku provjere računa u tijeku poreznog nadzora na temelju ostalih elemenata računa dokazuje da je on izdavatelj računa te

2. u postupcima provjere računa od strane građana i u svim slučajevima kada je račun izdan bez JIR-a.

Zaštitni kod obveznika fiskalizacije određuje se iz podataka računa:

1. koji osiguravaju jedinstvenost računa: OIB obveznika, datum i vrijeme izdavanja računa, brojčana oznaka računa, oznaka poslovnog prostora, oznaka naplatnog uređaja, ukupni iznos računa te

2. koji osiguravaju autentičnost obveznika fiskalizacije: elektronički potpis privatnim ključem aplikacijskog certifikata Financijske agencije koji je dodijeljen obvezniku u svrhu fiskalizacije.

Pri računanju zaštitnog koda koristi se UTF-8 (Unicode Transformation Format 8) kodiranje. Kao decimalni separator kod podatka »ukupni iznos« koristi se točka.

Elektroničko potpisivanje vrši se koristeći RSA-SHA1 elektronički potpis s važećim FINA certifikatom za fiskalizaciju koji je dodijeljen obvezniku fiskalizacije.

Koristeći MD5 kriptografsku hash funkciju (po standardu RFC 1321 The MD5 Message-Digest Algorithm) dobiva se rezultat: 32-znamenkasti broj zapisan u heksadecimalnom formatu (brojevi i mala slova: 0-9, a-f) koji se ispisuje na račun.

QR kod je dvodimenzionalni kod koji sadrži zapis određenog seta podataka.

Stvara ga obveznik fiskalizacije i ispisuje ga na računu kao obvezni sadržaj.

Koristi se u postupcima provjere računa od strane građana

 Sadrži minimalno zapis ovih podataka:

1. URL adresa do web-stranice Porezne uprave za provjeru računa

2. JIR ili zaštitni kod obveznika fiskalizacije

3. datum i vrijeme izdavanja računa

4. ukupni iznos računa.

Podaci QR koda odvojeni su dodatnim separatorima.

Pri određivanju QR koda koristi se QR kod model 1 ili model 2 najmanje moguće inačice. QR kod mora biti minimalno veličine 2 puta 2 centimetra pri čemu prazan prostor sa svih strana QR koda mora biti minimalno 2 milimetara. QR kod mora imati minimalno »L« (ECC level) razinu korekciju greške. Mora biti usklađen sa standardom ISO/IEC 15415.

QR kod ne smije na računu biti ispisan na slici ili logu niti sadržavati sliku ili logo.

​
 

Osim drugih propisanih podataka, račun mora sadržavati i ove podatke:

1. DATUM (prema Zakonu o porezu na dodanu vrijednost), VRIJEME IZDAVANJA (sat, minuta)

2. BROJ RAČUNA, OZNAKU OPERATERA​

3. OZNAKU NAČINA PLAĆANJA - gotovinski (novčanice i kovanice, čekovi, kartice​) ili bezgotovinski (virmanski nalozi, akreditivi, mjenice, zadužnice, i dr.)

Oznaka operatera (osobe koja je izvršila naplatu) na naplatnom uređaju - obveznik fiskalizacije dužan je povezati oznaku operatera na naplatnom uređaju s OIB-om operatera osobnim identifikacijskim brojem te osobe.

Osobni identifikacijski broj (OIB) operatera naplatnog uređaja dostavlja se Ministarstvu financija, Poreznoj upravi kao element računa, kod provedbe postupka fiskalizacije izdavanja računa.

Iznimno, kao OIB operatera može se dostaviti OIB obveznika fiskalizacije ako se radi o djelatnostima fizičkih osoba, o izdavanju računa putem samonaplatnih uređaja te u ostalim sličnim slučajevima (npr.: kada račun ispostavlja osoba koja nije u radnom odnosu kod obveznika fiskalizacije, primjerice trgovački putnik, student..).