Fiskalizacija

Fiskalizacija eRačuna (Ažurirano 5.6.2026.)

1. ŠTO JE FISKALIZACIJA I U KOJEM SE ROKU MORA DOGODITI?

Fiskalizacija podrazumijeva automatizirani proces (programsko rješenje) kojim se iz izdanog i zaprimljenog  eRačuna izdvaja propisani set podataka u fiskalizacijsku poruku koja se dostavlja Poreznoj upravi. Postupak fiskalizacije provodi se odvojeno od postupka izdavanja i zaprimanja eRačuna. Porezna uprava potvrđuje primitak fiskalizacijske poruke, ali kako se postupak fiskalizacije provodi odvojeno od razmjene eRačuna, na eRačunu nije vidljiva ovjera Porezne uprave. Primatelji i izdavatelji eRačuna samostalno odlučuju hoće li u svojem knjigovodstvu čuvati potvrdu Porezne uprave o zaprimljenoj fiskalizacijskoj poruci. Napominjemo da će svaki obveznik u FiskAplikaciji moći pratiti statuse razmjene fiskalizacijskih poruka. . 

Fiskalizaciju eRačuna za izdani eRačun izdavatelj eRačuna dužan je provoditi odvojeno od postupka razmjene eRačuna u trenutku izdavanja eRačuna, a u slučaju samoizdavanja računa najkasnije pet radnih dana nakon što je eRačun izdan.

Fiskalizaciju eRačuna za primljeni eRačun primatelj eRačuna dužan je provoditi odvojeno od postupka razmjene eRačuna najkasnije pet radnih dana od primitka eRačuna.
 

2. ŠTO JE FISKALIZACIJA ZAPRIMANJA ERAČUNA? JE LI TO ZAPRIMLJEN, ODBIJEN, PRIHVAĆEN, PLAĆEN ERAČUN ILI NEŠTO DRUGO?
 
U kontekstu u kojem je postavljeno pitanje možemo reći da je fiskalizacija zaprimanja eRačuna pojam koji najbliže odgovara pojmu zaprimljen. Naime, pretpostavka je da je fiskalizacija dio programskog rješenja pristupne točke te da će se u trenutku kada stigne eRačun provesti automatski postupak temeljen na određenom programskom rješenju (bez ljudske intervencije) izdvajanjem dijela podataka iz eRačuna i dostavom u Poreznu upravu.  Dakle, to je trenutak kada je eRačun poslan i dostavljen drugoj strani i trenutak od kada obje strane imaju saznanja o tom eRačunu. Međutim na strani primatelja tek će započeti proces koji prati eRačun kao što je likvidatura, koja naravno može završiti i odbijanjem eRačuna.
 
Ključne riječi: fiskalizacija, zaprimanje, eRačun, sustav, likvidatura
 
3. KOJI JE ROK  ZA PRIHVAT/ODBIJANJE ERAČUNA?
 
Zakonom je propisan rok u kojem se mora provesti postupak fiskalizacije zaprimanja eRačuna. Tako se člankom 48. stavkom 4. Zakona propisuje da je fiskalizaciju eRačuna za primljeni eRačun primatelj eRačuna dužan provoditi odvojeno od postupka razmjene eRačuna najkasnije pet radnih dana od primitka eRačuna. 
Što se tiče odbijanja eRačuna navedeno je postupak koji se provodi odvojeno od postupka fiskalizacije zaprimanja odnosno koji se provodi kao dio provjere vjerodostojnosti knjigovodstvene isprave. Zakon nije propisao rok u kojem obveznik može odbiti zaprimljeni eRačun, ali je propisao rok da je primatelj eRačuna dužan u Sustav za fiskalizaciju do 20. dana u mjesecu za prethodni mjesec dostaviti podatke o eRačunima za koje je izvršio odbijanje u prethodnom mjesecu (članak 52. stavak 1.) neovisno od činjenice kada je navedeni eRačun zaprimljen odnosno fiskaliziran.
 
Ključne riječi: prihvat/odbijanje eRačuna, rok za odbijanje
 
4. NA KOJI NAČIN NEPROFITNA UDRUGA KAO OBVEZNIK ZAPRIMANJA ERAČUNA MOŽE ZAPRIMATI ERAČUNE?
 
Prema Zakonu o fiskalizaciji u B2B segmentu, obvezu izdavanja eRačuna ima izdavatelj eRačuna
 
1. porezni obveznik sa sjedištem, prebivalištem ili uobičajenim boravištem u tuzemstvu i upisan je u registar obveznika PDV-a
2. obveznik poreza na dohodak od samostalne djelatnosti prema propisu kojim se uređuje porez na dohodak i obveznik poreza na dobit prema propisu kojim se uređuje porez na dobit, koji nije upisan u registar obveznika PDV-a, a ima sjedište, prebivalište ili uobičajeno boravište u tuzemstvu
3. tijela državne uprave, jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave te proračunski i izvanproračunski korisnici državnog proračuna i jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave koji su upisani u Registar proračunskih i izvanproračunskih korisnika, a nisu upisani u registar obveznika PDV-a.
 
Primatelj eRačuna je
 
a)  porezni obveznik sa sjedištem, prebivalištem ili uobičajenim boravištem u tuzemstvu i upisan u registar obveznika PDV-a
b) obveznik poreza na dohodak od samostalne djelatnosti prema propisu kojim se uređuje porez na dohodak  i obveznik poreza na dobit prema propisu kojim se uređuje porez na dobit, koji nije upisan u registar obveznika PDV-a, a ima sjedište, prebivalište ili uobičajeno boravište u tuzemstvu  
c) tijela državne uprave, jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave te proračunski i izvanproračunski korisnici državnog proračuna i jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave koji su upisani u Registar proračunskih i izvanproračunskih korisnika, a nisu upisani u registar obveznika PDV-a koji ima obvezu zaprimanja eRačuna te provedbu fiskalizacije eRačuna.

Ako su neprofitne udruge obveznici poreza na dobit, odnosno proračunski i izvanproračunski korisnici državnog proračuna i jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave koji su upisani u Registar proračunskih i izvanproračunskih korisnika, a nisu upisani u registar obveznika PDV-a , iste su u obvezi zaprimanja eRačuna od 01.01.2026. godine i izdavanja eRačuna od 01.01.2027. godine, u B2B segmentu.
Ako su neprofitne udruge porezni obveznici sa sjedištem, prebivalištem ili uobičajenim boravištem u tuzemstvu i upisane su u registar obveznika PDV-a, tada su iste u obvezi izdavanja i zaprimanja eRačuna od 01.01.2026. u B2B segmentu. 
Svi izdavatelji i primatelji eRačuna imaju obvezu fiskalizacije eRačuna. 
Ako neprofitne udruge nisu obveznici poreza na dobit, niti obveznici u sustavu PDV-a, tada nemaju obvezu izdavanja i zaprimanja eRačuna, niti Fiskalizacije 2.0. 
Dakle, ovisno o poreznom statusu neprofitne udruge, ukoliko je obveznik Fiskalizacije 2.0, tada mora imati pristupnu točku, odnosno informacijskog posrednika. 
Napominjemo kako MIKROeRAČUN je besplatna aplikacija Porezne uprave u kojoj je Porezna uprava pristupna točka odnosno informacijski posrednik. Pravo korištenja aplikacije ima izdavatelj i primatelj eRačuna pod uvjetom da nisu upisani u registar obveznika PDV-a prema propisu o PDV-u  i da nisu javni naručitelji.

Aplikacija ima nekoliko funkcionalnosti:
 
- zaprimanje eRačuna od 1. siječnja 2026.
- izdavanje eRačuna od 1. siječnja 2027.
- fiskalizacija zaprimanja i izdavanja eRačuna
- čuvanje eRačuna u rokovima čuvanja.
 
Ističemo da neprofitne udruge, koje nisu obveznici poreza na dobit, nisu obveznici fiskalizacije odnosno ne smatraju se zakonski obveznim izdavateljem i primateljem eRačuna iste ne mogu koristiti aplikaciju MIKROeRAČUN.

Informacijskog posrednika će se trebati ovlastiti putem FiskAplikacije. FiskAplikaciji se pristupa kroz sustav ePorezna. Uvid će imati osoba koju porezni obveznik ovlasti. Aplikacija je namijenjena svim poreznim obveznicima na koje se Zakon odnosi.

Ključne riječi: eRačun, MIKROeRAČUN, neporfitna udruga
 

5. ČIJI OIB TREBA BITI DOSTAVLJEN S PODACIMA ERAČUNA: OIB OSOBE KOJA JE KREIRALA RAČUN ILI OIB OSOBE KOJA JE OVLAŠTENA ZA SLANJE ERAČUNA? (Objavljeno 5.2.2026.)

U podacima eRačuna dostavlja se OIB osobe A koja je obveznik izdavanja i fiskalizacije eRačuna, neovisno o tome što eRačun tehnički šalje osoba B. 

Ključne riječi: OIB, obveznik, izdavanje eRačuna

6. BENZINSKA PUMPA S TRGOVINOM I OBJEKTOM BRZE PREHRANE ZAPRIMA ROBU OD DOBAVLJAČA PRI ČEMU DOBAVLJAČI RAČUNE DOSTAVLJAJU U PAPIRNATOM OBLIKU ILI PUTEM E-MAILA IAKO TREBAJU DOSTAVLJATI ERAČUNE. KAKO POSTUPITI U OVAKVOJ SITUACIJI (ODBITI ROBU, ODBITI RAČUN ILI PRIJAVITI TAKVO POSTUPANJE NADLEŽNIM INSTITUCIJAMA? (Objavljeno 6.3.2026.)

Navodimo da su obveznici izdavanja i primanja te fiskalizacije eRačuna (fiskalizacija 2.0) propisani Zakonom o fiskalizaciji, a to su: 

1. porezni obveznik sa sjedištem, prebivalištem ili uobičajenim boravištem u tuzemstvu koji je upisan u registar obveznika PDV-a

2. obveznik poreza na dohodak od samostalne djelatnosti prema propisu kojim se uređuje porez na dohodak i obveznik poreza na dobit prema propisu kojim se uređuje porez na dobit koji nije upisan u registar obveznika PDV-a, a ima sjedište, prebivalište ili uobičajeno boravište u tuzemstvu

3. tijela državne uprave, jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave te proračunski i izvanproračunski korisnici državnog proračuna i jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave koji su upisani u Registar proračunskih i izvanproračunskih korisnika, a nisu upisani u registar obveznika PDV-a.

Navodimo da u navedenom slučaju niste dužni odbiti robu ili odbiti račun, ali da je potrebno prijaviti neizdavanje eRačuna na Pišite nam, Prijava poreznih i drugih nepravilnosti na poveznici https://pisitenam.porezna-uprava.hr/

Navodimo da neizdavanje eRačuna ukoliko postoji obveza izdavanja, predstavlja najteži prekršaj prema čl. 71. Zakona o fiskalizaciji, za što su propisane visoke kazne. 

Napominjemo, da su u 2026. samo obveznici upisani u registar obveznika PDV-a obvezni izdavati i fiskalizirati eRačune prema navedenim primateljima eRačuna temeljem Zakona o fiskalizaciji. Od 1.1.2027. svi navedeni obveznici razmjene eRačuna, obvezni su i izdavati te fiskalizirati eRačune. 

7. ŠTO POREZNI OBVEZNIK TREBA PODUZETI U SLUČAJU KADA SU ERAČUNI ZAPRIMLJENI PUTEM INFORMACIJSKOG POSREDNIKA, ALI NISU FISKALIZIRANI ZBOG NEDODIJELJENOG OVLAŠTENJA U FISKAPLIKACIJI TE IT SUSTAV ISTOG  NE NALAZI RJEŠENJE ZA NAKNADNU FISKALIZACIJU?  (ERAČUNI SU ZAPRIMLJENI DO ODREĐENOG DATUMA, ALI NISU FISKALIZIRANI). (Objavljeno 17.4.2026.)

U slučajevima kada su eRačuni zaprimljeni putem informacijskog posrednika, a nisu fiskalizirani zbog nedodijeljenog ovlaštenja u FiskAplikaciji, potrebno je provjeriti postavke ovlaštenja u FiskAplikaciji te status ugovorene usluge fiskalizacije ulaznih i izlaznih eRačuna kod informacijskog posrednika.

S obzirom na navod poreznog obveznika 'Hotel A' da su eRačuni zaprimani putem informacijskog posrednika, ali u FiskAplikaciji nije bilo dodijeljeno ovlaštenje za fiskalizaciju, već isključivo ovlaštenje za zaprimanje, zbog čega eRačuni poslani do određenog datuma nisu fiskalizirani, potrebno je izvršiti provjeru konfiguracije ovlaštenja u sustavu te statusa usluge kod informacijskog posrednika.

Ako ovlaštenje za fiskalizaciju nije bilo dodijeljeno, a eRačuni su izdani u implementacijskom razdoblju, za već zaprimljene eRačune nije potrebno provoditi naknadnu fiskalizaciju, u skladu s objavljenim uputama na mrežnim stranicama Porezne uprave.

Dodatne informacije i detaljne upute dostupne su na mrežnim stranicama Porezne uprave u okviru rubrike Fiskalizacija eRačuna - Pitanja i odgovori (ažurirano 13.1.2026.), u dijelu koji se odnosi na razloge nefiskaliziranja eRačuna i postupanje u takvim slučajevima.

Ključne riječi: Hotel A, eRačun, nefiskalizirani eRačun, FiskAplikacija, ovlaštenje za fiskalizaciju, informacijski posrednik, IT sustav, implementacijsko razdoblje, fiskalizacija eRačuna
 
8. OSTAJU LI OBVEZE ZAPRIMANJA I OBRADE ELEKTRONIČKIH RAČUNA (ERAČUNA) U POSTUPCIMA JEDNOSTAVNE NABAVE TE PRIMJENJUJU LI SE PROPISI O FISKALIZACIJI ERAČUNA I U SLUČAJEVIMA KADA JE ISPORUČITELJ ROBE, USLUGA ILI RADOVA INOZEMNI GOSPODARSKI SUBJEKT? (Objavljeno 17.4.2026.)

B2G segment ostaje uređen Zakonom o elektroničkom izdavanju računa u javnoj nabavi (Narodne novine, br. 94/18), prema kojem je Financijska agencija (FINA) središnja platforma za zaprimanje i razmjenu eRačuna. 

Međutim, i za ove eRačune potrebno je provesti fiskalizaciju eRačuna ako se radi o izdavateljima i primateljima eRačuna u skladu sa Zakonom o fiskalizaciji (Narodne novine, br. 89/25).

Izdavanje eRačuna u B2G segmentu propisano je Zakonom o elektroničkom izdavanju računa u javnoj nabavi, dok je u B2B segmentu izdavanje i zaprimanje eRačuna uređeno Zakonom o fiskalizaciji. U dijelu fiskalizacije i eIzvještavanja, Zakon o fiskalizaciji primjenjuje se na B2B i B2G segment u slučajevima propisanim tim Zakonom.

U B2B segmentu obveza izdavanja i fiskalizacije eRačuna odnosi se isključivo na tuzemne transakcije između poreznih obveznika sa sjedištem, prebivalištem ili uobičajenim boravištem u Republici Hrvatskoj.

Slijedom navedenog, Zakon o fiskalizaciji ne propisuje obvezu razmjene eRačuna u slučajevima kada su sudionici transakcije porezni obveznici sa sjedištem u drugim državama članicama Europske unije ili trećim zemljama. U takvim slučajevima računi se izdaju u papirnatom ili drugom prihvatljivom obliku u skladu s poreznim propisima.

Ključne riječi: B2G, eRačun, FINA, jednostavna nabava, inozemni subjekt, fiskalizacija eRačuna, B2B, tuzemne transakcije, Zakon o fiskalizaciji

9.  U POSLOVNOM SUSTAVU DOŠLO JE DO SITUACIJE U KOJOJ JE ODREĐENI BROJ VELEPRODAJNIH RAČUNA IZDANIH PRAVNIM OSOBAMA, UZ NAČIN PLAĆANJA GOTOVINOM, GREŠKOM FISKALIZIRAN PUTEM SUSTAVA FISKALIZACIJE 1.0 (F1), UMJESTO PUTEM FISKALIZACIJE 2.0 (F2), KAKO JE PROPISANO ZA B2B TRANSAKCIJE. ROBA JE UREDNO ISPORUČENA, NAPLATA IZVRŠENA, A PROMET I PDV SU EVIDENTIRANI. NAKON UOČENE NEPRAVILNOSTI POSTAVKE SUSTAVA SU ISPRAVLJENE TE SE DALJNJI RAČUNI ISPRAVNO FISKALIZIRAJU PUTEM F2 SUSTAVA. POSTOJI LI U NAVEDENOM SLUČAJU PRAVNI ILI PREKRŠAJNI RIZIK TE JE LI POTREBNO PODUZETI DODATNE KOREKTIVNE RADNJE (NPR. STORNO I PONOVNO IZDAVANJE RAČUNA)? (Objavljeno 17.4.2026.)

U dostavljenom upitu nije navedeno dovoljno informacija za davanje konkretnog odgovora, stoga se daje općenito tumačenje.

Obveznik fiskalizacije koji se u skladu sa Zakonom o fiskalizaciji smatra izdavateljem eRačuna može za transakcije koje se plaćaju gotovinom ili karticom izdavati račune poslovnim subjektima te ih fiskalizirati prema pravilima Fiskalizacije 1.0, uz dostavu OIB-a primatelja računa u Sustav za fiskalizaciju.

Ako su za iste transakcije/isporuke izdani i fiskalizirani računi putem Fiskalizacije 1.0, za te isporuke ne može se dodatno izdavati eRačun u okviru Fiskalizacije 2.0.

Ključne riječi: Fiskalizacija 1.0, Fiskalizacija 2.0, B2B, tehnička pogreška, gotovina, kartično plaćanje, OIB, eRačun, ispravak
 

10. KOJU KPD OZNAKU TREBA PRIMIJENITI U OKVIRU FISKALIZACIJE 2.0 ZA DJELATNOST RESTORANA KOJI KORISTI UREĐAJ ZA PROČIŠĆAVANJE VODE, PUNI VODU U BOCE S VLASTITIM OZNAKAMA I POSLUŽUJE JE ISKLJUČIVO U UGOSTITELJSKOM OBJEKTU? (Objavljeno 17.4.2026.)

Za opisanu djelatnost preporučuje se korištenje KPD oznake 56.30.00 - Usluge pripreme i usluživanja pića.

Ključne riječi: KPD oznaka, 56.30.00, ugostiteljstvo, usluge pića, Fiskalizacija 2.0, eRačun, restoran, poslovni proces, Porezna uprava

           11. KAKO POSTUPITI U SLUČAJU KADA JE ERAČUN IZRAŽEN U STRANOJ VALUTI? (Objavljeno 22.4.2026.)

Sustav fiskalizacije eRačuna odnosi se na tuzemne transakcije te je kao takav predviđen za fiskalizaciju eRačuna u nacionalnoj valuti - euru (EUR), što je u skladu i s relevantnim EU normama u dijelu valute plaćanja.
 
Na eRačunu se iznosi iskazuju u jednoj valuti, uz mogućnost dodatnog iskazivanja ukupnog iznosa PDV-a u računovodstvenoj valuti.
 
Istodobno, Zakonom o porezu na dodanu vrijednost člankom 81. propisano je da se iznosi na računima iskazuju u eurima i uz to mogu biti iskazani u bilo kojoj valuti pod uvjetom da je iznos PDV-a koji treba platiti ili koji se usklađuje iskazan u eurima uz primjenu tečaja iz članka 36. stavka 2. ovoga Zakona.
 
Slijedom navedenog, iako propisi načelno dopuštaju iskazivanje iznosa u drugoj valuti uz obvezan iskaz PDV-a u eurima, u okviru Sustava fiskalizacije tuzemnih eRačuna propisano je da svi podaci koji se dostavljaju u sustav fiskalizacije moraju biti iskazani isključivo u eurima (EUR).
 
To znači da se u slučaju kada je eRačun izvorno izražen u stranoj valuti (npr. USD), svi iznosi za potrebe fiskalizacije moraju preračunati u eure primjenom odgovarajućeg tečaja, sukladno propisima koji uređuju PDV.
 
Jednako vrijedi i za dostavu podataka o statusima plaćanja (naplate) - neovisno o valuti u kojoj je izvršena bankovna transakcija, iznosi koji se prijavljuju kroz sustav fiskalizacije moraju biti iskazani u eurima.
 
Napominje se da, iako tehnička XSD shema (npr. FiskalizacijaZahtjev.xsd) predviđa elemente za oznaku valute, navedena mogućnost ima tehničku i interoperabilnu svrhu te ne mijenja pravilo da se u važećoj implementaciji sustava fiskalizacije za tuzemne eRačune svi novčani iznosi dostavljaju u eurima kao jedinoj prihvaćenoj valuti.

Ključne riječi: eRačun, valuta, sustav fiskalizacije, bankovna transakcija, naplata

           12. NA KOJI NAČIN POREZNI OBVEZNIK TREBA EVIDENTIRATI SVRHU TROŠKA AKO ONA NIJE NAVEDENA NA ERAČUNU TE GDJE SE U NOVOM SUSTAVU FISKALIZACIJE 2.0 TREBAJU EVIDENTIRATI PODACI POPUT REGISTRACIJE VOZILA, OZNAKE M1/N1 ILI PODACI O REPREZENTACIJI? KAKO ĆE SE NAVEDENO TRETIRATI U POREZNOM SUSTAVU? (Objavljeno 23.4.2026.) 

Uvođenjem Fiskalizacije 2.0 i obvezne razmjene eRačuna u elektroničkom, strukturiranom XML formatu, porezni obveznici zaprimaju račune koji su izrađeni sukladno propisanoj shemi i namijenjeni automatiziranoj elektroničkoj obradi podataka.

Napominje se da propisi kojima se uređuje fiskalizacija i razmjena eRačuna ne mijenjaju porezno materijalne propise vezane uz priznavanje troškova i ostvarivanje prava na odbitak pretporeza, niti propisuju da svi podatci relevantni za porezne svrhe moraju nužno biti navedeni na samom računu.
Ujedno se napominje da se, nakon zaprimanja eRačuna, eventualne naknadne napomene ili dodatni podatci vezani uz svrhu troška ne evidentiraju izmjenom samog eRačuna, već se vode u okviru poslovnih i računovodstvenih evidencija poreznog obveznika te pripadajuće prateće dokumentacije.

Ako određeni podatci (primjerice svrha troška, registracija vozila, oznaka M1 ili N1, podatci o poslovnom partneru kod troškova reprezentacije ili slični podatci) nisu navedeni na zaprimljenom eRačunu, porezni obveznik ih je dužan osigurati i evidentirati kroz svoje poslovne i računovodstvene evidencije, sukladno posebnim propisima koji uređuju pojedino porezno područje.

Prateća dokumentacija može obuhvaćati, između ostaloga, interne evidencije i akte, poslovne odluke, putne naloge, evidencije vozila, knjigovodstvene bilješke ili druge vjerodostojne isprave iz kojih je razvidna poslovna svrha troška i njegova povezanost s obavljanjem oporezive djelatnosti.
U poreznim nadzorima ocjena poreznog položaja poreznog obveznika temelji se na ukupnosti raspoložive dokumentacije, pri čemu se eRačun razmatra zajedno s pripadajućim evidencijama i drugim dokazima kojima porezni obveznik dokazuje nastanak, svrhu i porezni tretman pojedinog troška. Sama okolnost da određeni podatci nisu navedeni na eRačunu ne predstavlja osnovu za njihovo nepriznavanje, ako porezni obveznik raspolaže urednom i vjerodostojnom dokumentacijom kojom se navedene okolnosti mogu dokazati.

Ključne riječi: eRačun, fiskalizacija, registracija vozila, poslovne i računovodstvene evidencije, dokumentacija
 

       13.  KAKO POSTUPITI U PROCESU SAMOIZDAVANJA RAČUNA (SELF-BILLING)? (Ažurirano 7.5.2026.) 

U procesu samoizdavanja računa (self-billing) Kupac šalje račun Prodavatelju. I Kupac i Prodavatelj zadržavaju svoj odnos tako da je račun i dalje izdan u ime Prodavatelja. Prema Direktivi 2006/112/EC, račun će biti označen kao samoizdavajući račun i zahtjevi navedeni u članku 224 Direktive moraju biti zadovoljeni. Samoizdavanje računa zahtijeva prethodni dogovor između Prodavatelja i Kupca, te jasno definirane procedure za prihvaćanje računa od strane obiju strana.

U vezi s načinom označavanja i razmjene poruka kod samoizdavanja računa i odobrenja u okviru procesa fiskalizacije eRačuna, daje se sljedeća uputa.

1. Korištenje vrsta dokumenata i oznake procesa
 
Za slučajeve samoizdavanja računa preporučuje se korištenje vrste dokumenta 389 - Self billed invoice, uz primjenu oznake procesa P12.
Za slučajeve samoizdavanja odobrenja preporučuje se korištenje vrste dokumenta 261 - Self billed credit note, uz primjenu oznake procesa P12.
Uz oznaku procesa, potrebno je u poruci eksplicitno navesti odgovarajući tip dokumenta putem elemenata InvoiceTypeCode / CreditNoteTypeCode, čime se osigurava jednoznačna interpretacija vrste dokumenta na razini UBL poruke.
Naime, DocumentTypeCode u UBL standardu povezan je s više funkcionalnih i procesnih aspekata te se ne preporučuje oslanjanje isključivo na oznaku procesa kao jedini mehanizam identifikacije vrste dokumenta. Oznaka procesa P12 definira kontekst razmjene, ali ne zamjenjuje eksplicitno definiranje vrste dokumenta.
U svrhu ispravne i jednoznačne obrade poruka, potrebno je izbjeći paralelne ili implicitne kanale identifikacije namjene dokumenta te se dosljedno pridržavati UBL semantike kroz kombinaciju oznake procesa i odgovarajućih tipova dokumenata.
Navedene vrste dokumenata (389 i 261) već se koriste u postojećim implementacijama te se ova praksa potvrđuje kao ispravna i preporučena.
 
2. Model razmjene kod samoizdavanja eRačuna
U nastavku se dodatno pojašnjava postupak samoizdavanja eRačuna, koji se temelji na osnovnom modelu razmjene eRačuna s četiri sudionika:
  1. Kupac (A) kreira XML eRačun na način da sebe navodi kao kupca, a prodavatelja (D) kao prodavatelja.
    Oznaka procesa mora biti P12.
  2. Pristupna točka kupca (B):
    • zaprima i obrađuje eRačun te ga evidentira kao ulazni eRačun za (A)
    • provodi fiskalizaciju ulaznog eRačuna (ako ima ovlaštenje od A)
    • provjerava prodavatelja putem AMS-a i dohvaća podatke o pristupnoj točki (C)
    • kreira AS4 poruku i SBDH na način da je prodavatelj (D) primatelj, a (B) pošiljatelj
    • šalje poruku pristupnoj točki (C)
  3. Pristupna točka prodavatelja (C):
    • zaprima AS4 poruku i započinje obradu
    • provjerava oznaku procesa; ako je vrijednost P12:
      • evidentira račun kao izlazni eRačun za (D)
      • provodi fiskalizaciju izlaznog eRačuna (ako ima ovlaštenje od D)
  4. Prodavatelj (D) zaprima eRačun kao izlazni eRačun.
  5. Nakon naplate, prodavatelj (D) dostavlja podatke o naplati pristupnoj točki (C) na dogovoreni način.
  6. Pristupna točka prodavatelja (C) provodi eIzvještavanje o naplaćenom eRačunu (ako ima ovlaštenje od D).

3. Fiskalizacija u slučaju samoizdavanja
U slučaju samoizdavanja eRačuna, prodavatelj eRačuna, odnosno njegova pristupna točka, provodi fiskalizaciju izlaznog eRačuna koji je izdan od strane kupca.
Istovremeno, kupac eRačuna, odnosno njegova pristupna točka, provodi fiskalizaciju ulaznog eRačuna.

4. Status i primjena upute
Ova uputa ima karakter preporuke dobre prakse s ciljem osiguravanja interoperabilnosti i ujednačenog postupanja svih sudionika u razmjeni eRačuna.
U ovoj fazi primjene, navedena pravila se ne provode kroz automatske validacijske kontrole (XSD ili druga validacijska pravila). Međutim, očekuje se da sudionici sustava postupaju u skladu s ovom uputom u svojim implementacijama.
U slučaju odstupanja od ove upute, sudionici preuzimaju odgovornost za moguće poteškoće u razmjeni, obradi i interpretaciji poruka. Nadležna tijela mogu, prema potrebi, zatražiti usklađenje implementacije radi osiguravanja ispravnog funkcioniranja sustava.
Ova uputa primjenjuje se u svim sustavima i integracijama koji sudjeluju u razmjeni eRačuna i pripadajućih odobrenja.

Iako se u procesu samoizdavanja (P12) eRačun tehnički kreira od strane kupca, postojanje valjane registracije prodavatelja u AMS-u preduvjet je za izdavanje eRačuna. Ako prodavatelj nije registriran u AMS-u te ne postoji dostupna adresa za zaprimanje eRačuna, eRačun se ne smatra izdanim, već se izdaje u drugom dopuštenom obliku te se primjenjuje postupak eIzvještavanja, sukladno uputama Porezne uprave za slučajeve nedostupnosti adrese primatelja u AMS-u.
 
Ključne riječi: eRačun, fiskalizacija, samoizdavanje računa (self-billing), kupac, prodavatelj, eIzvještavanje

             14.  KAKO POSTUPITI U SLUČAJEVIMA ZAPRIMLJENIH ERAČUNA U KOJIMA U XML-U RAČUNA NIJE POPUNJENO POLJE PROPISANO VAŽEĆOM TEHNIČKOM SPECIFIKACIJOM FISKALIZACIJE ERAČUNA? (Objavljeno 30.4.2026.) 

Mapiranje identifikacije izdavatelja eRačuna u fiskalizacijsku poruku
Ovom uputom daje se operativno pojašnjenje postupanja za slučajeve zaprimljenih eRačuna u kojima u XML-u računa nije popunjeno polje propisano važećom Tehničkom specifikacijom fiskalizacije eRačuna, a eRačun je uspješno prošao Schematron validaciju i valjano je razmijenjen putem sustava eRačuna.
 
U praksi su utvrđeni slučajevi, osobito kod neoporezivih računa, u kojima eRačun prolazi važeću validaciju, ali ne sadrži OIB izdavatelja u polju "/Invoice/cac:AccountingSupplierParty/cac:Party/cac:PartyTaxScheme/cbc:CompanyID". U takvim slučajevima, iako je eRačun tehnički ispravan i valjano zaprimljen, nije moguće izraditi fiskalizacijsku poruku isključivo prema trenutno objavljenoj tehničkoj specifikaciji.
 
Analizom zaprimljenih primjera utvrđeno je da se radi o neoporezivim računima za koje, sukladno važećim pravilima, određeni PDV identifikacijski podaci nisu obvezni.
 
Slijedom navedenog, a radi omogućavanja fiskalizacije valjano zaprimljenih eRačuna u ovim konkretnim slučajevima, dopušta se korištenje alternativnih elemenata XML strukture računa za potrebe identifikacije izdavatelja.
 
Za potrebe izrade fiskalizacijske poruke u navedenim konkretnim slučajevima dopušteno je mapiranje identifikacije izdavatelja iz sljedećeg polja:
 
"/AccountingSupplierParty/cac:Party/cbc:EndpointID"
 
Ako navedeno polje nije dostupno, dopušteno je koristiti i sljedeće polje:
 
"/AccountingSupplierParty/cac:Party/cac:PartyIdentification/cbc:ID"
 
Navedena polja dopušteno je koristiti isključivo u slučajevima kada polje propisano važećom Tehničkom specifikacijom fiskalizacije eRačuna nije prisutno u XML-u, a eRačun je tehnički ispravan i uspješno razmijenjen. Dodatno napominjemo da se navedeno polje može koristiti samo u slučaju kada je navedena shema 9934 i broj znamenki je 11.
 
Za mapiranje identifikacije izdavatelja u fiskalizacijsku poruku u ovim slučajevima ne koriste se sljedeća polja:
 
"/AccountingSupplierParty/cac:Party/cac:PartyLegalEntity/cbc:CompanyID" 
 
"/AccountingSupplierParty/cac:SellerContact/cbc:ID"
 
Ako je eRačun prošao Schematron validaciju i zaprimljen je putem sustava eRačuna, uz primjenu ove upute ne bi trebala postojati zapreka za izradu fiskalizacijske poruke u navedenim konkretnim slučajevima.
 
Ova uputa predstavlja operativno pojašnjenje za postupanje u trenutno utvrđenim situacijama te ne isključuje mogućnost budućih izmjena i dopuna važeće Tehničke specifikacije fiskalizacije eRačuna.

Ključne riječi: eRačun, fiskalizacija, tehnička specifikacija fiskalizacije

              15.  KAKO POSTUPITI U SLUČAJEVIMA POJAVE PONOVNO POSLANIH ERAČUNA KOJI NEMAJU OZNAKU 'INDIKATOR KOPIJE RAČUNA', A VEĆ SU PRETHODNO USPJEŠNO ZAPRIMLJENI U SUSTAVU? (Objavljeno 5.5.2026.)

Ovom uputom uređuje se postupanje informacijskih posrednika (pristupnih točaka) u konkretnim slučajevima pojave ponovno poslanih eRačuna koji nemaju oznaku „indikator kopije računa“, a već su prethodno uspješno zaprimljeni u sustavu. Uputa predstavlja operativno pojašnjenje postupanja temeljem važećih propisa i dopisa Porezne uprave te se odnosi isključivo na opisane situacije, a ne na opće institut kopije računa.

Osnovno je pravilo da se eRačun pod istim brojem, u istoj kalendarskoj godini i s istim identifikacijskim obilježjima smije poslati samo jednom. Za original eRačuna smatra se onaj eRačun koji je prvi put uspješno poslan i zaprimljen, uz koji je vezan jedinstveni identifikator poruke i koji je, prema potrebi, fiskaliziran. Svako naknadno slanje eRačuna pod istim brojem, ako ne sadrži „indikator kopije računa“, ne smatra se istim dokumentom niti zakonitom kopijom, već se radi o neregularnom ponavljanju koje nije dopušteno.

eRačun s oznakom kopije nije predmet ove upute te se isti može slati isključivo u skladu s uvjetima propisanim posebnim pravilima, pri čemu mora biti jasno i nedvojbeno označen kao kopija.

Na relaciji C1-C2 pristupna točka izdavatelja dužna je onemogućiti ponovno zaprimanje i slanje eRačuna pod istim brojem ako je prethodno zaprimila potvrdu o uspješnoj dostavi, osim u slučajevima kada prethodni pokušaj slanja nije rezultirao uspješnim zaprimanjem, fiskalizacijom ili prosljeđivanjem na višu razinu razmjene. U slučaju da je eRačun zaustavljen u sustavu zbog validacijske ili tehničke greške, a nije došlo do fiskalizacije niti slanja prema C3, dopušteno je ponoviti slanje ispravljenog eRačuna pod istim brojem, jer se u tom slučaju ne radi o duplikatu već o dovršetku nedovršenog postupka.

Nakon što je eRačun uspješno poslan prema razini C3 i zaprimljen, isti se više ne smije mijenjati niti ponovno slati bez oznake kopije. Sve naknadne poslovne ispravke provode se isključivo putem storna i izdavanja novog eRačuna, čime se osigurava integritet fiskalizacijskih i računovodstvenih podataka te sprječava mogućnost manipulacija već evidentiranim dokumentima.

Na relaciji C2-C3 ponovno slanje istog eRačuna najčešće je posljedica tehničkih retransmisija uzrokovanih izostankom potvrde o zaprimanju. U takvim situacijama pristupna točka primatelja (C3) dužna je zaprimiti poruku kroz redovni komunikacijski proces i vratiti standardiziranu potvrdu o zaprimanju, neovisno o tome je li isti eRačun već prethodno zaprimljen. Takav pristup osigurava kriptografski dokaz o isporuci i sprječava daljnje automatske pokušaje slanja istog dokumenta.

Ponovno zaprimljeni eRačun koji je već evidentiran u sustavu C3, a nema oznaku kopije, potrebno je na razini C3 zadržati, evidentirati kao tehnički duplikat, invalidirati i arhivirati, bez njegovog prosljeđivanja prema krajnjem primatelju (C4). Ovakvo „tiho zaprimanje“ smatra se ispravnim postupanjem jer sprječava ulazak duplikata u računovodstvene sustave korisnika, a istovremeno omogućuje pravilno funkcioniranje komunikacijskog protokola između pristupnih točaka.

Na relaciji prema krajnjem primatelju nužno je osigurati da se u poslovne i računovodstvene sustave ne isporučuju ponovno poslani eRačuni bez oznake kopije. Iskustvo je pokazalo da takvi duplikati uzrokuju značajne operativne poteškoće te mogu dovesti do pogrešnog postupanja korisnika, uključujući odbijanje ispravnog, fiskaliziranog eRačuna umjesto tehničkog duplikata.

Fiskalizacija se provodi nad svakim eRačunom u skladu s važećim pravilima. Duplikati bez oznake kopije ne smiju imati nikakav utjecaj na fiskalizacijske evidencije. Nekontrolirana distribucija takvih eRačuna osobito je rizična u slučajevima kada primatelj nije obveznik fiskalizacije, jer može dovesti do nesklada između podataka u sustavima korisnika i podataka kojima raspolaže Porezna uprava.

Iznimno, ponovna razmjena istog eRačuna između dvije pristupne točke može se provesti isključivo u slučaju dokumentiranih tehničkih poteškoća u komunikaciji, uz jasan i prethodno evidentiran dogovor uključenih strana. Takva razmjena mora imati isključivo svrhu osiguranja isporuke i ne smije se koristiti za poslovne ispravke ili izmjene sadržaja već zaprimljenih eRačuna.

Dosljedna primjena ove upute nužna je radi očuvanja integriteta sustava razmjene eRačuna, pravne sigurnosti svih sudionika te pouzdanosti fiskalizacijskih i računovodstvenih podataka.

Ključne riječi: eRačun, indikator kopije računa, pristupna točka

            16.  KAKO POSTUPITI VEZANO UZ SKLAPANJE UGOVORA S INFORMACIJSKIM POSREDNICIMA U SUSTAVU FISKALIZACIJE 2.0? (Objavljeno 5.5.2026.)

Sukladno odredbama Zakona o fiskalizaciji („Narodne novine“, br. 89/25), Porezna uprava daje sljedeće tumačenje vezano uz sklapanje ugovora između poreznih obveznika i informacijskih posrednika u okviru primjene Fiskalizacije 2.0.
 
Člankom 58. stavkom 4. Zakona o fiskalizaciji propisano je da porezni obveznici i informacijski posrednici sklapaju ugovore o međusobnim pravima i obvezama u vezi s poslovima propisanim Zakonom. Iznimno, sukladno članku 58. stavku 5. Zakona, sklapanje ugovora nije obvezno isključivo u slučaju korištenja aplikacije MIKROeRAČUN, pri čemu se odnos uređuje prihvaćanjem općih uvjeta koje objavljuje Porezna uprava.
 
Ugovorni odnos mora postojati između poreznog obveznika, kao obveznika postupanja po Zakonu, i informacijskog posrednika koji je upisan na Popis informacijskih posrednika Porezne uprave. Aplikacije, ERP sustavi i druge platforme, poput poslovnih ili računovodstvenih softvera, nisu subjekti Zakona o fiskalizaciji, osim ako istodobno nemaju status informacijskog posrednika.
 
Zakon o fiskalizaciji ne propisuje obvezni oblik ugovora. Ugovor između poreznog obveznika i informacijskog posrednika može se valjano sklopiti u pisanom obliku, na papiru ili u elektroničkom obliku, kao i elektroničkim putem prihvaćanjem općih uvjeta poslovanja informacijskog posrednika. Sklapanje ugovora u elektroničkom obliku pravno je valjano te se njegova pravna snaga ne može osporavati isključivo zbog načina sklapanja.
 
Smatra se da je ugovor između poreznog obveznika i informacijskog posrednika valjano sklopljen prihvaćanjem općih uvjeta poslovanja informacijskog posrednika ako su poreznom obvezniku prije sklapanja ugovornog odnosa bili dostupni opći uvjeti poslovanja, ako je u tim uvjetima jasno navedeno tko je informacijski posrednik i koje poslove obavlja sukladno Zakonu o fiskalizaciji, ako postoji jasna i nedvojbena radnja prihvata, poput prihvaćanja uvjeta, dovršetka registracije, odabira ili kupnje usluge, te ako je prihvat općih uvjeta izvršen prije početka korištenja usluga. Takav oblik ugovaranja dopušten je i u prepaid i SaaS (softver kao usluga) modelima.
 
Dopušten je i model u kojem porezni obveznik koristi usluge informacijskog posrednika putem ERP sustava ili druge platforme, pod uvjetom da postoji ugovorni odnos između poreznog obveznika i informacijskog posrednika. U tim slučajevima mora biti jasno tko je informacijski posrednik, da porezni obveznik samostalno bira informacijskog posrednika u sustavu ePorezne te da ERP sustav nastupa kao tehnička ili aplikativna platforma, a ne kao zamjena za informacijskog posrednika. Model u kojem porezni obveznik sklapa ugovor isključivo s ERP om, bez jasnog i dokazivog ugovornog odnosa s informacijskim posrednikom, nije u skladu sa Zakonom o fiskalizaciji.
 
Sukladno Zakonu o fiskalizaciji, informacijski posrednik odgovara za ispravnost programskog rješenja koje nudi, dok porezni obveznik odgovara za ispravno izdavanje i zaprimanje eRačuna, fiskalizaciju eRačuna i eIzvještavanje. ERP sustavi nemaju zakonom propisanu odgovornost informacijskog posrednika, osim ako i sami imaju taj status.
 
Porezna uprava smatra da je sklapanje ugovora prihvaćanjem općih uvjeta poslovanja informacijskog posrednika dopušteno i zakonito, ako je porezni obveznik jasno upoznat s identitetom informacijskog posrednika, opsegom njegovih usluga i ako postoji dokaziva radnja prihvata uvjeta. Cilj ovakvog tumačenja je osigurati pravnu sigurnost, transparentnost ugovornih odnosa i jasno razgraničenje odgovornosti u sustavu Fiskalizacije 2.0.

Ključne riječi: eRačun, fiskalizacija, informacijski posrednici, programsko rješenje

17. KAKO POSTUPITI KOD PRIMJENE POSEBNOG POSTUPKA OPOREZIVANJA MARŽE ZA RABLJENA DOBRA? (Ažurirano 13.5.2026.)

Odredbama Zakona o porezu na dodanu vrijednost i Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost propisana je primjena posebnog postupka oporezivanja marže za rabljena dobra.
Nadalje, propisano je da se posebni porez na motorna vozila (PPMV) ne uključuje u poreznu osnovicu PDV‑a u slučaju kada trgovac registriran za prodaju motornih vozila ili leasing društvo motorna vozila ne nabavlja za vlastite potrebe. 

1. Posebni postupak oporezivanja marže za rabljena dobra

Kod primjene posebnog postupka oporezivanja marže za rabljena dobra, sukladno članku 79. i članku 103. Zakona o PDV‑u, PDV se ne iskazuje odvojeno na računu, već je sadržan u cijeni.
Slijedom navedenoga, u eRačunu se PDV iskazuje u iznosu 0,00, uz obveznu napomenu o primjeni posebnog postupka oporezivanja. U skladu s Tehničkom specifikacijom za razmjenu eRačuna u Republici Hrvatskoj, u takvim se slučajevima koristi kategorija PDV‑a „E” uz VATEX‑EU‑F oznaku za rabljenu robu.
 
Podaci o stvarnoj poreznoj osnovici (marži) i pripadajućem PDV-u ne iskazuju se u eRačunu. Takvo označavanje proizlazi iz tehničkih pravila eRačuna i ne predstavlja oslobođenje u materijalnom smislu.

2. Iskazivanje posebnog poreza na motorna vozila (PPMV)

U slučaju kada račun uključuje i posebni porez na motorna vozila (PPMV), nije potrebno izdavati zaseban eRačun. PPMV se smatra prolaznom stavkom koja ne ulazi u poreznu osnovicu PDV‑a.
U eRačunu se PPMV iskazuje, sukladno Specifikaciji osnovne uporabe eRačuna s HR proširenjima, uz odgovarajuću oznaku HR:PPMV i kategoriju „O”.
 
Ispravno je da se marža iskazuje kao dio posebnog postupka oporezivanja uz tehničko označavanje propisano za taj postupak, dok se PPMV iskazuje zasebno te se ne uključuje u poreznu osnovicu ako trgovac registriran za prodaju motornih vozila ili leasing društvo ne nabavljaju motorna vozila za vlastite potrebe.

Ključne riječi: marža, eRačun, rabljena dobra, PDV

18. KAKO POSTUPITI U SLUČAJEVIMA KADA JE DATUM STVARNE ISPORUKE DOBARA/USLUGE RAZLIČIT OD DATUMA IZDAVANJA RAČUNA? (Objavljeno 7.5.2026.)

U okviru primjene sustava Fiskalizacija 2.0 već je objavljena uputa kojom se skreće pozornost na ispravno evidentiranje datuma stvarne isporuke dobara ili usluga. Tom je prilikom istaknuto da u slučajevima kada je datum stvarne isporuke različit od datuma izdavanja računa, u XML zapisu eRačuna obvezno treba popuniti datum stvarne isporuke, uz standardno popunjen datum izdavanja računa, te da se isti podatak prenosi i kroz fiskalizacijsku poruku koja se dostavlja u sustav Fiskalizacije 2.0.

Napominjemo kako se u sustavu Fiskalizacija 2.0, za potrebe fiskalizacije eRačuna i prikaza podataka u FiskAplikaciji, datum isporuke određuje prema sljedećem redoslijedu:
 
- ako je u eRačunu popunjen datum stvarne isporuke (ActualDeliveryDate), navedeni datum koristi se kao datum isporuke,
- ako datum stvarne isporuke nije popunjen, datum isporuke smatra se jednakim datumu izdavanja računa.
 
Ovakav način obrade podataka primjenjuje se isključivo u svrhu fiskalizacije eRačuna i prikaza podataka u FiskAplikaciji.
 
Ostali datumi koji se mogu navoditi u eRačunu sukladno EU normi, poput datuma nastanka porezne obveze (TaxPointDate) ili razdoblja na koje se račun odnosi (InvoicePeriod - početni i završni datum), ne koriste se za potrebe fiskalizacije eRačuna, već služe za poslovne i porezne evidencije u skladu s propisima o porezu na dodanu vrijednost i računovodstvu. Navedeni datumi nisu predmet obrade sustava Fiskalizacija 2.0 niti utječu na određivanje datuma isporuke u FiskAplikaciji.
 
S tim u vezi ističemo da eventualna razlika između podataka prikazanih u FiskAplikaciji (predefiniranoj PDV prijavi) i podataka u poslovnim knjigama može nastati u slučajevima kada datum stvarne isporuke nije zasebno naveden u eRačunu, a porezna obveza se, sukladno posebnim pravilima PDV-a, određuje prema drugim relevantnim datumima. U takvim slučajevima porezni obveznici i njihovi računovođe dužni su prilikom sastavljanja PDV obrasca primjenjivati važeće porezne propise, neovisno o tehničkom prikazu podataka u FiskAplikaciji.
 
Ispravnim i dosljednim popunjavanjem datuma stvarne isporuke u eRačunu, u slučajevima kada se on razlikuje od datuma izdavanja računa, značajno se smanjuje mogućnost razlika između fiskaliziranih podataka i poslovnih evidencija te se osigurava kvalitetnija i točnija obrada podataka u sustavu.

Ključne riječi: eRačun, datum isporuke, računovođe, FiskAplikacija, 

19. SADRŽI LI RAČUN SAMO PROLAZNE STAVKE (TROŠKOVE U IME I NA RAČUN KUPCA)? (Objavljeno 12.5. 2026.)

Prema važećoj strukturi eRačuna, element StavkaERacuna (InvoiceLine) je obvezan i mora se pojaviti najmanje jednom, što znači da eRačun bez ijedne stavke ne prolazi formalnu validaciju.
 
Istodobno, troškovi na razini dokumenta modeliraju se kroz DokumentTrosak (UBL /Invoice/cac:AllowanceCharge, ChargeIndicator=true), ali taj dio je opcionalan i samostalno ne može “zamijeniti” stavku računa.
 
Rješenje za iskazivanje isključivo prolazne stavke u eRačunu:

1. U eRačunu je potrebno iskazati najmanje jednu stavku (InvoiceLine) kako bi dokument bio tehnički valjan te navedenu prolaznu stavku navest u InvoiceLine.
 
2. Budući da se KPD klasifikacija u eRačunu nalazi na razini artikla (stavke), svaka stavka mora sadržavati klasifikaciju iz KPD sheme.
Kako u ovoj situaciji KPD nije prirodno vezan uz samu prolaznu naknadu, preporuka je odabrati KPD najbliži isporuci/usluzi na koju se prolazna stavka odnosi (npr. KPD iz osnovne usluge/proizvoda u čijem kontekstu je prolazni trošak nastao), kako bi klasifikacija bila što smislenija.
 
3. Porezni tretman prolazne stavke evidentira se označavanjem odgovarajuće porezne kategorije i razloga/izuzeća; u šifrarniku izuzeća postoji VATEX EU 79 C, koji je eksplicitno vezan uz prolazne stavke.
 
4. Kod kategorije PDV za takvu stavku je u pravilu “O”, ovisno o prirodi prolazne stavke i načinu na koji se u konkretnom slučaju iskazuje porezni tretman.
 
5. Preostale prolazne iznose (ako ih ima više) moguće je prikazati kao DokumentTrosak / AllowanceCharge na razini dokumenta, uz jasno opisane razloge troška.

Klučne riječi: račun, prolazna stavka, eRačun

20. KAKO POSTUPITI U SLUČAJU FISKALIZACIJE VELIKIH RAČUNA? (Objavljeno 15.5.2026.)

Fiskalizacija podrazumijeva automatizirani proces (programsko rješenje) kojim se iz izdanog i zaprimljenog  eRačuna izdvaja propisani set podataka (članak 48. Zakona o fiskalizaciji) u fiskalizacijsku poruku koja se dostavlja Poreznoj upravi. Postupak fiskalizacije provodi se odvojeno od postupka izdavanja i zaprimanja eRačuna. Porezna uprava potvrđuje primitak fiskalizacijske poruke, ali kako se postupak fiskalizacije provodi odvojeno od razmjene eRačuna, na eRačunu nije vidljiva ovjera Porezne uprave. Primatelji i izdavatelji eRačuna samostalno odlučuju hoće li u svojem knjigovodstvu čuvati potvrdu Porezne uprave o zaprimljenoj fiskalizacijskoj poruci.
 
Članak 36. Zakona o fiskalizaciji propisuje da svaki eRačun mora biti u skladu s EU normom i HR proširenju.
 
Sukladno članku 7. stavku 3. Pravilnika o eRačunu, pristupna točka ne smije prihvatiti eRačun koji nije u skladu s EU normom.
 
U Zakonu o fiskalizaciji nije propisano da se izdani eRačun mora odbiti ako je izdan sukladno EU normi i HR proširenju, ali nije fiskaliziran od druge strane.
 
Sukladno članku 58. stavku 1. Zakona o fiskalizaciji, informacijski posrednici odgovaraju za ispravnost programskog rješenja koje nude za potrebe primjene Zakona, a sukladno stavku 2. istoga članka Zakona za ispravno izdavanje i zaprimanje eRačuna i fiskalizaciju eRačuna, kao i eIzvještavanje odgovaraju porezni obveznici, odnosno izdavatelj ili primatelj eRačuna.
 
Stoga zaključujemo da nefiskalizacija razmijenjenih eRačuna, nije razlog odbijanja plaćanja. Naime, Zakon o fiskalizaciji ne utječe na knjiženje računa, odnosno uvođenje eRačuna ne mijenja postojeću računovodstvenu praksu reguliranu odredbama poreznih propisa i propisa i standarda iz područja računovodstva koja su na snazi.

Ključne riječi: eRačun, fiskalizacija

21. KAKO SE KORISTE CERTIFIKATI U FISKALIZACIJI I AS4 RAZMJENI? (Objavljeno 1.6.2026.)

U nastavku se pojašnjava koji se certifikati mogu koristiti u postupcima fiskalizacije i AS4 razmjeni, s naglaskom na ispravno tumačenje naziva i uloge fiskalnih certifikata. Cilj je razjasniti da ne postoje funkcionalno različite vrste certifikata pod nazivima „Fiskal 1” i „Fiskal 2”, već da se u praksi koriste isti aplikativni, odnosno fiskalni certifikati, pri čemu razlike proizlaze iz zakonskih pravila fiskalizacije i načina identifikacije sudionika u AS4 mreži.

Ne postoje različite vrste fiskalnih certifikata u smislu „Fiskal 1” i „Fiskal 2” kao posebnih tipova certifikata. FINA i AKD izdaju jedinstvenu vrstu aplikativnog odnosno fiskalnog certifikata, a oznake poput „Fiskal 1”, „Fiskal 2”, „Fiskal 3” i slično predstavljaju isključivo redni broj certifikata izdanih za isti poslovni subjekt ili proizvoljni alias certifikata. Takav naziv nema normativno niti tehničko značenje u smislu ograničenja njegove uporabe te ga je, ovisno o alatu za upravljanje certifikatima, moguće i naknadno promijeniti.
 
Zakonom o fiskalizaciji propisano je da certifikat koji se koristi mora sadržavati OIB obveznika fiskalizacije i mora biti izdan od strane pružatelja usluge povjerenja / kvalificiranih pružatelja usluga povjerenja. Navedeni Zakon razlikuje način korištenja certifikata u fiskalizaciji F1 i F2, ali ne propisuje posebne vrste certifikata. Za fiskalizaciju F2 omogućeno je da fiskalizaciju, temeljem ovlaštenja, obavlja informacijski posrednik sa svojim certifikatom, dok su za fiskalizaciju F1 propisana stroža pravila vezana uz certifikat obveznika fiskalizacije. Ta razlika proizlazi iz zakonskog uređenja postupka fiskalizacije, a ne iz razlike u samoj vrsti certifikata.
 
U kontekstu AS4 razmjene i rada pristupnih točaka, certifikat se koristi za identifikaciju sudionika i potpis poruka. U AS4 profilu koristi se potpisivanje poruka, bez enkripcije, pri čemu se podaci o sudionicima dohvaćaju putem AMS-a i pripadajućeg MPS-a. Za svakog sudionika na raspolaganju su certifikat pristupne točke i adresa pristupne točke, što omogućuje jednoznačno usmjeravanje i obradu poruka.
 
EBMS je izraz koji je opisan i koristi se u dokumentu: Tehnički standardi i specifikacija povezivanja - Pristupna točka i standardni AS4 profil, objavljen na stranici https://porezna.gov.hr/fiskalizacija/bezgotovinski-racuni/eracun. Radi se o standardu na kojem se temelji AS4 komunikacija u mreži za razmjenu eRačuna, a koji omogućuje sigurnu i interoperabilnu razmjenu dokumenata (eRačuna). U samoj uputi navedeno je EBMS zaglavlje, a to je dio poruke koji sadrži tehničke podatke potrebne za njezino slanje, usmjeravanje i obradu. Iako se u EBMS zaglavlju poruke kao PartyId često koristi CN vrijednost certifikata, razlučivanje sudionika u mreži ne temelji se isključivo na toj vrijednosti. Svaki sudionik mora biti jednoznačno evidentiran u AMS-u i objavljen u odgovarajućem MPS-u s vlastitom pristupnom točkom, zbog čega ne dolazi do kolizija na razini mreže čak i ako više pristupnih točaka koristi isti CN ili isti alias certifikata.
 
Moguće su poteškoće isključivo na strani pojedinih AS4 implementacija koje internu identifikaciju partnera temelje samo na vrijednosti PartyId elementa. Takav pristup nije u potpunosti usklađen s načinom funkcioniranja mreže, u kojoj ne postoji centralno osigurana jedinstvenost PartyId vrijednosti. U tim slučajevima preporučuje se korištenje kombinacije podataka dostupnih iz AMS/MPS sustava, prvenstveno certifikata i adrese pristupne točke, kao temelja za jednoznačnu identifikaciju partnera.

Ključne riječi: fiskalizacija, certifikat, pristupna točka, AS4

22. POSTOJI LI OBVEZA NAVOĐENJA POSEBNOG POREZA NA KAVU U SADRŽAJU ERAČUNA? (Objavljeno 5.6.2026.)

Sukladno odredbama Zakona o posebnom porezu na kavu i bezalkoholna pića, račun i/ili drugi komercijalni dokument koji izdaje obveznik, a kojim se isporučuje roba na području Republike Hrvatske izvan sustava odgode, obvezno mora, uz podatke propisane propisima o porezu na dodanu vrijednost, sadržavati i naznaku da je posebni porez na kavu obračunat u skladu s navedenim Zakonom.

Navedena obveza odnosi se na sadržaj računa kao takvog, neovisno o obliku u kojem se račun izdaje (papirnati ili elektronički račun).
Budući da poseban porez na kavu nije dio sustava poreza na dodanu vrijednost, za isti nije propisano posebno strukturirano polje u eRačunu kao što je to slučaj za PDV. Slijedom navedenoga, obveznik je dužan osigurati da predmetna informacija bude iskazana na računu u obliku odgovarajuće tekstualne napomene.

U praksi elektroničkih računa navedena se napomena može iskazati u polju predviđenom za napomene na razini računa, može se upisati u Napomenu za račun (BG-1), u sklopu tekstualne napomene s nestrukturiranim informacijama (BT-22) pri čemu je bitno da je iz sadržaja računa nedvojbeno razvidno da je poseban porez na kavu obračunat sukladno važećim propisima.
Zaključno, napomena o obračunu posebnog poreza na kavu je obvezna, dok način tehničkog prikaza u eRačunu nije strogo propisan, već mora biti osiguran kroz prikladno tekstualno iskazivanje na samom računu.

Ključne riječi: eRačun, poseban porez na kavu, PDV

Ispiši stranicu