Obračunavanje poreza na dodanu vrijednost kod usluga iznajmljivanja vozila
Kategorija: Porez na dodanu vrijednost
Godina: 2002
Broj klase: 410-19/02-01/359
Urudžbeni broj: 513-07/02-2
Mjesto: Zagreb
Datum: 24.10.2002.
Poduzeće "A" rent a car iz Zagreba, uputilo nam je pismo u svezi obračunavanja poreza na dodanu vrijednost kod usluga iznajmljivanja vozila (rent a car) stranim osobama koje borave u tuzemstvu i koriste najam vozila u tuzemstvu po nalogu inozemne podružnice te domaćim osobama koje u inozemstvu iznajmljuju vozila po nalogu domaćeg poduzeća kao i pitanja vezana uz rezervaciju i čuvanje vozila do iznajmljivanja korisniku odnosno vraćanja vozila iz inozemne podružnice u matično poduzeće u tuzemstvu. Postavljaju i druga pitanja u svezi poreznih obveza kod najma automobila (leasing), najma radne snage u inozemstvo te obračunavanja i plaćanja poreza na proviziju u posredovanju tih i sličnih usluga. Na navedena pitanja u nastavku odgovaramo.
1. Kad domaće poduzeće "A" daje uslugu rent a car domaćoj fizičkoj ili pravnoj osobi, koja će unajmiti auto u inozemstvu, te izdaje račun (R-l) u svoje ime, a za račun inozemne tvrtke, riječ je o komisionom poslovanju, pa je domaći poduzetnik obvezan obračunati porez na dodanu vrijednost jer je mjesto oporezivanja takve usluge prema mjestu gdje poduzetnik koji obavlja uslugu ima svoje stalno boravište ili prebivalište kako je propisano odredbama članka 5. stavak 3. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (Narodne novine, broj 47/95, 164/98, 105/99. 54/00 i 73/00).
Naime, odredbama članka 5. stavak 6. točka 8. Zakona, propisano je da se iznajmljivanje pokretnih dobara oporezuje prema mjestu primatelja usluge, osim iznajmljivanja prijevoznih sredstava što se oporezuje prema općem načelu oporezivanja usluga, tj. prema mjestu sjedišta poduzeća koje obavlja uslugu. Ako uslugu obavi poslovna jedinica, onda se mjestom obavljanja usluge smatra mjesto sjedišta poslovne jedinice. Ako takvo mjesto ne postoji, tada se mjestom obavljanja usluge smatra mjesto gdje poduzetnik koji obavlja uslugu ima svoje stalno boravište ili prebivalište.
U ovom slučaju se radi o komisionoj prodaji usluge rent a car, pa je domaće poduzeće kao komisionar obveznik poreza na dodanu vrijednost prema odredbama članka 4. stavak 1. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost (Narodne novine, broj, 60/96 do 54/01).
Člankom 4. stavak 2. Pravilnika propisano je da se kod komisione prodaje radi o dvije isporuke: prva je isporuka komisionara kupcu i druga je isporuka komitenta komisionaru.
I u ovom slučaju su dvije isporuke: prva je isporuka od domaćeg poduzeća "A" korisniku usluge - domaćoj pravnoj ili fizičkoj osobi, a druga je isporuka po nalogu inozemnog poduzetnika - komitenta domaćem poduzeću- komisionaru.
Za obavljenu komisionu uslugu, komisionar ima pravo na komisionu proviziju za što izdaje račun (ili obračun) inozemnom poduzetniku (komitentu) za čiji je račun domaće poduzeće obavilo komisioni posao.
2. Ako domaće poduzeće obavlja samo rezervaciju za domaću pravnu ih fizičku osobu koja će uslugu rent a car koristiti i platiti po računu inozemnog poduzetnika u inozemstvu, tada se radi o usluzi posredovanja za uslugu koja će biti obavljena u inozemstvu, pa se takva usluga oporezuje prema mjestu gdje je sjedište poduzetnika koji pruža uslugu, tj. u inozemstvu te ne podliježe oporezivanju porezom na dodanu vrijednost.
3. U suprotnom slučaju, kad inozemni poduzetnik obavlja uslugu rezervacije za inozemnog korisnika usluge rent a car koju će koristiti u Hrvatskoj i za koju domaći poduzetnik izdaje račun, domaći poduzetnik obvezan je obračunati porez na dodanu vrijednost. Na odobrenu proviziju za posredovanje po računu inozemnog poduzetnika, domaći poduzetnik obvezan je obračunati i platiti porez na dodanu vrijednost prema odredbama članka 19. stavak 2. Zakona, budući da je inozemni poduzetnik obavio uslugu za domaćega poduzetnika.
4. Kad domaće putničke agencije posreduju za domaće poduzeće "A" koje se bavi uslugama rent a car, i ako domaća agencija izdaje račun u svoje ime a naplaćuje za račun poduzeća "A", i tada je riječ o komisionoj prodaji. Stoga je domaća agencija obvezna obračunati porez na dodanu vrijednost na računu koji izdaje korisniku rent a car usluge. U obračunu odnosno ispostavljanju računa između agencije i poduzeća "A", treba postupiti kako je propisano u članku 4. stavak 2. Pravilnika budući da se radi o dva prometa, tj. prometu između komisionara i korisnika usluge i između komitenta i komisionara.
Ako domaća putnička agencija ne ispostavlja račun korisniku za uslugu rent a car budući da je pruža poduzeće "A", nego ga ispostavlja i naplaćuje poduzeće "A", agencija će u tom slučaju ispostaviti račun poduzeću "A" za obavljenu uslugu posredovanja - posredničku proviziju i na računu obračunati porez na dodanu vrijednost.
5. Poduzeće "A" postavlja pitanje je li obvezno obračunati porez na dodanu vrijednost kad domaćem ili inozemnom primatelju usluge rent a car ispostavlja račun za tu uslugu i naplaćuje uslugu, ali korisnik unajmljeni automobil ostavlja u inozemstvu kod inozemnog poduzetnika, s kojim poduzeće "A" ima ugovorni odnos, te inozemni poduzetnik ispostavlja račun poduzeću "A" za uslugu preuzimanja automobila.
U navedenom slučaju riječ je o dvije različite usluge i dva prometa. Prvo je riječ o prometu usluge rent a car između poduzeća "A" korisnika usluge (domaća ili strana osoba), pa je poduzeće "A" obvezno obračunati porez na računu izdanom korisniku usluge, pošto se usluga iznajmljivanja prijevoznih sredstava oporezuje prema mjestu sjedišta poduzeća koje obavlja uslugu (članak 5. stavak 6. točka 8. i članak 5. stavak 3. Zakona). U drugom slučaju se obavlja usluga prema ugovoru između inozemnog poduzetnika i poduzeća "A" o preuzimanju automobila u inozemstvu od korisnika usluge rent a car automobila unajmljenog u Republici Hrvatskoj. Budući da uslugu preuzimanja obavlja inozemni poduzetnik u inozemstvu, a riječ je o općoj usluzi koja se oporezuje prema općem načelu mjesta oporezivanja porezom na dodanu vrijednost, tj. prema mjestu gdje poduzetnik koji obavlja uslugu ima svoje stalno boravište ili prebivalište (članak 5. stavak 3. Zakona), ta je usluga oporeziva u inozemstvu i ne podliježe oporezivanju porezom na dodanu vrijednost. I u obrnutom slučaju, kad istu uslugu preuzimanja inozemnog automobila obavlja domaće poduzeće za inozemnog poduzetnika koji je pružio uslugu rent a car, domaće poduzeće ("A") je obavezno na računu koji izdaje inozemnom poduzetniku za preuzimanje automobila obračunati porez na dodanu vrijednost.
6. U svezi pitanja oko zasebnog izdavanja računa za vrijednost goriva i uslugu punjenja goriva za koji iznos poduzeće "A" tereti korisnika usluge rent a car i načina obračunavanja poreza na dodanu vrijednost, te iskazivanja poreznog oslobođenja u slučaju kad se radi o korisnicima usluge konzularnih i diplomatskih predstavništva, međunarodnih organizacija i sl. napominjemo da je prilikom pružanja usluge rent a car riječ o jednoj usluzi bez obzira na sporedne usluge koje ju prate. Stoga je poduzeće "A" obvezno na računu iskazati ukupnu vrijednost usluge koju obavlja bez obzira na prateće (sporedne) usluge i na ukupan iznos računa obračunati porez na dodanu vrijednost. Ako se radi o poreznim oslobođenjima iz članaka 73. do 73c. Pravilnika, uz ispunjene propisane uvjete treba na računu naznačiti da se koristi porezno oslobođenje.
7. Poduzeće "A" postavlja pitanje obračunavanja poreza na dodanu vrijednost kad daje automobil u najam bez zaračunavanja naknade (gratis) te pitanje utvrđivanja porezne osnovice.
U članku 2. stavku 1. točki 3. Zakona, između ostalog propisano je da se porez na dodanu vrijednost obračunava i na sve druge isporuke dobara i obavljene usluge bez naknade i s osobnim popustom bez obzira kome su učinjene. Člankom 8. stavak 6. Zakona propisano je da se u isporukama dobara ili usluga iz članka 2. stavak 1. točke 3. Zakona porezna osnovica utvrđuje prema tržišnoj vrijednosti u trenutku isporuke dobra ili obavljene usluge. Prema tome, poduzeće "A" obvezno je obračunati porez na dodanu vrijednost kada daje usluge rent a car bez naknade.
8. U svezi pitanja obračunavanja poreza na dodanu vrijednost kad usluga rent a car započinje u jednom obračunskom razdoblju i završava u drugom obračunskom razdoblju te kad je obavljeno djelomično zaračunavanje usluge koja još traje i u drugom obračunskom razdoblju, skrećemo pozornost na odredbe članka 7. stavak 1. točku 2. Zakona, koje propisuju da porezna obveza nastaje za usluge istekom obračunskog razdoblja u kojemu je usluga obavljena bez obzira jesu li obavljene djelomično i zasebno obračunane.
Ako se radi o kontinuiranom obavljanju usluga u dva obračunska razdoblja, porezna obveza nastaje po proteku drugog obračunskog razdoblja, odnosno kad se usluga obavlja kroz više obračunskih razdoblja, porezna obveza nastaje po proteku svakog obračunskog razdoblja bez obzira je li usluga zaračunana ili nije (članak 42. stavak 2. Pravilnika).
9. Ako poduzeće "A" zaračunava špediterske usluge zasebno od usluga davanja automobila u leasing korisniku takve usluge koji ima sjedište u državi koja nije članica Europske unije i nema uveden sustav oporezivanja porezom na dodanu vrijednost, te prema članku 33b. stavak 10. Pravilnika mjestom oporezivanja smatra se država u kojoj korisnik leasinga ima sjedište i gdje je odredište privremeno izvezenog automobila, tada mora obračunati porez na dodanu vrijednost u računu za špediterske usluge bez obzira što nije obveznik poreza na dodanu vrijednost po računu za uslugu leasinga. Naime, članak 33b. stavak 10. Pravilnika propisuje oporezivanje prema mjestu korisnika usluge i to samo za usluge davanja u leasing prijevoznih sredstava. Stoga sve ostale usluge, primjerice špediterske i slične usluge, oporezuju se prema općem načelu oporezivanja porezom na dodanu vrijednost, tj. prema mjestu gdje je sjedište ili prebivalište poduzetnika koji obavlja usluge.
10. Kad inozemna tvrtka domaćem poduzeću ("A") sporazumno ustupa na korištenje (licencira) neka prava (ime. logotip i sl.), i za to plaća naknadu, domaće poduzeće je u smislu članka 5. stavka 6. točka 1. i članka 19. stavak 2. Zakona obvezno obračunati porez na dodanu vrijednost po računu inozemnog poduzetnika.
Ako je sporazumno ugovoren isti način ustupanja korištenja licence te inozemne firme s inozemnom podružnicom domaćeg poduzeća "A" koja se nalazi u Republici Makedoniji, i koja je tamo registrirana, tada je porezni obveznik ta inozemna podružnica prema propisima Republike Makedonije (članak 5. stavak 6. točka 1. Zakona). Način plaćanja ne utječe na određivanje poreznog obveznika odnosno mjesto oporezivanja, pa je s poreznog stajališta nebitno je li inozemnom poduzetniku platila inozemna podružnica ili domaće poduzeće.
11. Kad je riječ o promidžbenim uslugama u smislu članka 5. stavak 6. točka 2. Zakona, koje se oporezuju prema mjestu primatelja usluge, podrazumijevaju se usluge oglašavanja u javnim medijima (primjerice: u tisku, radiju, televiziji i sl.). Stoga, ako se radi o drugim oblicima davanja dobara ili usluga, ne može se smatrati promidžbom pa podliježe oporezivanju prema članku 2. stavak 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost.
12. Ako je poduzeće "A" unajmilo vlastitu radnu snagu inozemnoj podružnici koja je registrirana u inozemstvu (B i H), i za to prima naknadu od te inozemne podružnice, mjestom oporezivanja prema članku 5. stavku 6. točki 7. Zakona smatra se mjesto primatelja usluge pa podliježe oporezivanju prema propisima zemlje gdje se nalazi inozemna podružnica.
13. Kad poduzeće "A" prima propisane račune prema članku 15. stavku 3. Zakona što su ih ispostavili poduzetnici - porezni obveznici koji su obavili poslove na otklanjanju štete, takav dokument obvezno iskazuje u knjizi U-RA i u poreznoj prijavi (obrazac PDV).
Ako ne može priložiti račune s iskazanim porezom na dodanu vrijednost od poduzetnika koji su obavili radove na otklanjanju štete, i ako ispostavlja prema društvu za osiguranje zahtjev bez obračunanog poreza, iznos naplaćene štete od osiguravajućeg društva poduzeće iskazuje u ukupnoj naknadi, a iznos treba proknjižiti u knjizi I-RA i u poreznoj prijavi (obrazac PDV - pod red. br I točka 1).
1. Kad domaće poduzeće "A" daje uslugu rent a car domaćoj fizičkoj ili pravnoj osobi, koja će unajmiti auto u inozemstvu, te izdaje račun (R-l) u svoje ime, a za račun inozemne tvrtke, riječ je o komisionom poslovanju, pa je domaći poduzetnik obvezan obračunati porez na dodanu vrijednost jer je mjesto oporezivanja takve usluge prema mjestu gdje poduzetnik koji obavlja uslugu ima svoje stalno boravište ili prebivalište kako je propisano odredbama članka 5. stavak 3. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (Narodne novine, broj 47/95, 164/98, 105/99. 54/00 i 73/00).
Naime, odredbama članka 5. stavak 6. točka 8. Zakona, propisano je da se iznajmljivanje pokretnih dobara oporezuje prema mjestu primatelja usluge, osim iznajmljivanja prijevoznih sredstava što se oporezuje prema općem načelu oporezivanja usluga, tj. prema mjestu sjedišta poduzeća koje obavlja uslugu. Ako uslugu obavi poslovna jedinica, onda se mjestom obavljanja usluge smatra mjesto sjedišta poslovne jedinice. Ako takvo mjesto ne postoji, tada se mjestom obavljanja usluge smatra mjesto gdje poduzetnik koji obavlja uslugu ima svoje stalno boravište ili prebivalište.
U ovom slučaju se radi o komisionoj prodaji usluge rent a car, pa je domaće poduzeće kao komisionar obveznik poreza na dodanu vrijednost prema odredbama članka 4. stavak 1. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost (Narodne novine, broj, 60/96 do 54/01).
Člankom 4. stavak 2. Pravilnika propisano je da se kod komisione prodaje radi o dvije isporuke: prva je isporuka komisionara kupcu i druga je isporuka komitenta komisionaru.
I u ovom slučaju su dvije isporuke: prva je isporuka od domaćeg poduzeća "A" korisniku usluge - domaćoj pravnoj ili fizičkoj osobi, a druga je isporuka po nalogu inozemnog poduzetnika - komitenta domaćem poduzeću- komisionaru.
Za obavljenu komisionu uslugu, komisionar ima pravo na komisionu proviziju za što izdaje račun (ili obračun) inozemnom poduzetniku (komitentu) za čiji je račun domaće poduzeće obavilo komisioni posao.
2. Ako domaće poduzeće obavlja samo rezervaciju za domaću pravnu ih fizičku osobu koja će uslugu rent a car koristiti i platiti po računu inozemnog poduzetnika u inozemstvu, tada se radi o usluzi posredovanja za uslugu koja će biti obavljena u inozemstvu, pa se takva usluga oporezuje prema mjestu gdje je sjedište poduzetnika koji pruža uslugu, tj. u inozemstvu te ne podliježe oporezivanju porezom na dodanu vrijednost.
3. U suprotnom slučaju, kad inozemni poduzetnik obavlja uslugu rezervacije za inozemnog korisnika usluge rent a car koju će koristiti u Hrvatskoj i za koju domaći poduzetnik izdaje račun, domaći poduzetnik obvezan je obračunati porez na dodanu vrijednost. Na odobrenu proviziju za posredovanje po računu inozemnog poduzetnika, domaći poduzetnik obvezan je obračunati i platiti porez na dodanu vrijednost prema odredbama članka 19. stavak 2. Zakona, budući da je inozemni poduzetnik obavio uslugu za domaćega poduzetnika.
4. Kad domaće putničke agencije posreduju za domaće poduzeće "A" koje se bavi uslugama rent a car, i ako domaća agencija izdaje račun u svoje ime a naplaćuje za račun poduzeća "A", i tada je riječ o komisionoj prodaji. Stoga je domaća agencija obvezna obračunati porez na dodanu vrijednost na računu koji izdaje korisniku rent a car usluge. U obračunu odnosno ispostavljanju računa između agencije i poduzeća "A", treba postupiti kako je propisano u članku 4. stavak 2. Pravilnika budući da se radi o dva prometa, tj. prometu između komisionara i korisnika usluge i između komitenta i komisionara.
Ako domaća putnička agencija ne ispostavlja račun korisniku za uslugu rent a car budući da je pruža poduzeće "A", nego ga ispostavlja i naplaćuje poduzeće "A", agencija će u tom slučaju ispostaviti račun poduzeću "A" za obavljenu uslugu posredovanja - posredničku proviziju i na računu obračunati porez na dodanu vrijednost.
5. Poduzeće "A" postavlja pitanje je li obvezno obračunati porez na dodanu vrijednost kad domaćem ili inozemnom primatelju usluge rent a car ispostavlja račun za tu uslugu i naplaćuje uslugu, ali korisnik unajmljeni automobil ostavlja u inozemstvu kod inozemnog poduzetnika, s kojim poduzeće "A" ima ugovorni odnos, te inozemni poduzetnik ispostavlja račun poduzeću "A" za uslugu preuzimanja automobila.
U navedenom slučaju riječ je o dvije različite usluge i dva prometa. Prvo je riječ o prometu usluge rent a car između poduzeća "A" korisnika usluge (domaća ili strana osoba), pa je poduzeće "A" obvezno obračunati porez na računu izdanom korisniku usluge, pošto se usluga iznajmljivanja prijevoznih sredstava oporezuje prema mjestu sjedišta poduzeća koje obavlja uslugu (članak 5. stavak 6. točka 8. i članak 5. stavak 3. Zakona). U drugom slučaju se obavlja usluga prema ugovoru između inozemnog poduzetnika i poduzeća "A" o preuzimanju automobila u inozemstvu od korisnika usluge rent a car automobila unajmljenog u Republici Hrvatskoj. Budući da uslugu preuzimanja obavlja inozemni poduzetnik u inozemstvu, a riječ je o općoj usluzi koja se oporezuje prema općem načelu mjesta oporezivanja porezom na dodanu vrijednost, tj. prema mjestu gdje poduzetnik koji obavlja uslugu ima svoje stalno boravište ili prebivalište (članak 5. stavak 3. Zakona), ta je usluga oporeziva u inozemstvu i ne podliježe oporezivanju porezom na dodanu vrijednost. I u obrnutom slučaju, kad istu uslugu preuzimanja inozemnog automobila obavlja domaće poduzeće za inozemnog poduzetnika koji je pružio uslugu rent a car, domaće poduzeće ("A") je obavezno na računu koji izdaje inozemnom poduzetniku za preuzimanje automobila obračunati porez na dodanu vrijednost.
6. U svezi pitanja oko zasebnog izdavanja računa za vrijednost goriva i uslugu punjenja goriva za koji iznos poduzeće "A" tereti korisnika usluge rent a car i načina obračunavanja poreza na dodanu vrijednost, te iskazivanja poreznog oslobođenja u slučaju kad se radi o korisnicima usluge konzularnih i diplomatskih predstavništva, međunarodnih organizacija i sl. napominjemo da je prilikom pružanja usluge rent a car riječ o jednoj usluzi bez obzira na sporedne usluge koje ju prate. Stoga je poduzeće "A" obvezno na računu iskazati ukupnu vrijednost usluge koju obavlja bez obzira na prateće (sporedne) usluge i na ukupan iznos računa obračunati porez na dodanu vrijednost. Ako se radi o poreznim oslobođenjima iz članaka 73. do 73c. Pravilnika, uz ispunjene propisane uvjete treba na računu naznačiti da se koristi porezno oslobođenje.
7. Poduzeće "A" postavlja pitanje obračunavanja poreza na dodanu vrijednost kad daje automobil u najam bez zaračunavanja naknade (gratis) te pitanje utvrđivanja porezne osnovice.
U članku 2. stavku 1. točki 3. Zakona, između ostalog propisano je da se porez na dodanu vrijednost obračunava i na sve druge isporuke dobara i obavljene usluge bez naknade i s osobnim popustom bez obzira kome su učinjene. Člankom 8. stavak 6. Zakona propisano je da se u isporukama dobara ili usluga iz članka 2. stavak 1. točke 3. Zakona porezna osnovica utvrđuje prema tržišnoj vrijednosti u trenutku isporuke dobra ili obavljene usluge. Prema tome, poduzeće "A" obvezno je obračunati porez na dodanu vrijednost kada daje usluge rent a car bez naknade.
8. U svezi pitanja obračunavanja poreza na dodanu vrijednost kad usluga rent a car započinje u jednom obračunskom razdoblju i završava u drugom obračunskom razdoblju te kad je obavljeno djelomično zaračunavanje usluge koja još traje i u drugom obračunskom razdoblju, skrećemo pozornost na odredbe članka 7. stavak 1. točku 2. Zakona, koje propisuju da porezna obveza nastaje za usluge istekom obračunskog razdoblja u kojemu je usluga obavljena bez obzira jesu li obavljene djelomično i zasebno obračunane.
Ako se radi o kontinuiranom obavljanju usluga u dva obračunska razdoblja, porezna obveza nastaje po proteku drugog obračunskog razdoblja, odnosno kad se usluga obavlja kroz više obračunskih razdoblja, porezna obveza nastaje po proteku svakog obračunskog razdoblja bez obzira je li usluga zaračunana ili nije (članak 42. stavak 2. Pravilnika).
9. Ako poduzeće "A" zaračunava špediterske usluge zasebno od usluga davanja automobila u leasing korisniku takve usluge koji ima sjedište u državi koja nije članica Europske unije i nema uveden sustav oporezivanja porezom na dodanu vrijednost, te prema članku 33b. stavak 10. Pravilnika mjestom oporezivanja smatra se država u kojoj korisnik leasinga ima sjedište i gdje je odredište privremeno izvezenog automobila, tada mora obračunati porez na dodanu vrijednost u računu za špediterske usluge bez obzira što nije obveznik poreza na dodanu vrijednost po računu za uslugu leasinga. Naime, članak 33b. stavak 10. Pravilnika propisuje oporezivanje prema mjestu korisnika usluge i to samo za usluge davanja u leasing prijevoznih sredstava. Stoga sve ostale usluge, primjerice špediterske i slične usluge, oporezuju se prema općem načelu oporezivanja porezom na dodanu vrijednost, tj. prema mjestu gdje je sjedište ili prebivalište poduzetnika koji obavlja usluge.
10. Kad inozemna tvrtka domaćem poduzeću ("A") sporazumno ustupa na korištenje (licencira) neka prava (ime. logotip i sl.), i za to plaća naknadu, domaće poduzeće je u smislu članka 5. stavka 6. točka 1. i članka 19. stavak 2. Zakona obvezno obračunati porez na dodanu vrijednost po računu inozemnog poduzetnika.
Ako je sporazumno ugovoren isti način ustupanja korištenja licence te inozemne firme s inozemnom podružnicom domaćeg poduzeća "A" koja se nalazi u Republici Makedoniji, i koja je tamo registrirana, tada je porezni obveznik ta inozemna podružnica prema propisima Republike Makedonije (članak 5. stavak 6. točka 1. Zakona). Način plaćanja ne utječe na određivanje poreznog obveznika odnosno mjesto oporezivanja, pa je s poreznog stajališta nebitno je li inozemnom poduzetniku platila inozemna podružnica ili domaće poduzeće.
11. Kad je riječ o promidžbenim uslugama u smislu članka 5. stavak 6. točka 2. Zakona, koje se oporezuju prema mjestu primatelja usluge, podrazumijevaju se usluge oglašavanja u javnim medijima (primjerice: u tisku, radiju, televiziji i sl.). Stoga, ako se radi o drugim oblicima davanja dobara ili usluga, ne može se smatrati promidžbom pa podliježe oporezivanju prema članku 2. stavak 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost.
12. Ako je poduzeće "A" unajmilo vlastitu radnu snagu inozemnoj podružnici koja je registrirana u inozemstvu (B i H), i za to prima naknadu od te inozemne podružnice, mjestom oporezivanja prema članku 5. stavku 6. točki 7. Zakona smatra se mjesto primatelja usluge pa podliježe oporezivanju prema propisima zemlje gdje se nalazi inozemna podružnica.
13. Kad poduzeće "A" prima propisane račune prema članku 15. stavku 3. Zakona što su ih ispostavili poduzetnici - porezni obveznici koji su obavili poslove na otklanjanju štete, takav dokument obvezno iskazuje u knjizi U-RA i u poreznoj prijavi (obrazac PDV).
Ako ne može priložiti račune s iskazanim porezom na dodanu vrijednost od poduzetnika koji su obavili radove na otklanjanju štete, i ako ispostavlja prema društvu za osiguranje zahtjev bez obračunanog poreza, iznos naplaćene štete od osiguravajućeg društva poduzeće iskazuje u ukupnoj naknadi, a iznos treba proknjižiti u knjizi I-RA i u poreznoj prijavi (obrazac PDV - pod red. br I točka 1).
Objavljeno: 24.10.2002.