Porez na kuće za odmor i godišnji paušalni porez na dohodak od iznajmljivanja stanova, soba i postelja putnicima i turistima i organiziranja kampova

Zaprimili smo upit poreznog obveznika iz dostavnog spiska, u kojem navodi da je vlasnik kuće na otoku Pagu, a ima prebivalište u Zagrebu te da za cijelu kuću plaća porez na kuću za odmor. Međutim, zajedno sa svojom obitelji ne koristi cijelu kuću, već samo gornju polovicu kuće (kat). U prizemlju se nalaze dva apartmana s ukupno šest ležajeva koja se u ljetnoj sezoni iznajmljuju gostima i za te apartmane odnosno ležajeve plaća paušalni porez na dohodak i paušalnu boravišnu pristojbu za goste. Porezni obveznik traži pojašnjenje mora li se prizemni dio kuće, u kojem su apartmani i koji se uopće ne koristi za vlastiti odmor, nego za  iznajmljivanje gostima pa je prema tome u gospodarskoj funkciji i podliježe plaćanju poreza na dohodak, oporezivati i porezom na kuće za odmor.

Na postavljeni upit odgovaramo u nastavku.


Prema članku 2. Pravilnika o djelatnostima iznajmljivanja stanova, soba i postelja putnicima i turistima te organiziranja kampova koje će se paušalno oporezivati, o visini paušalnog poreza i načinu plaćanja paušalnog poreza (Narodne novine, broj 48/05, 148/09) obveznik poreza na dohodak kojemu se godišnji porez utvrđuje u paušalnom iznosu jest fizička osoba – građanin kojoj je na temelju odobrenja nadležnog ureda odobreno pružanje usluge građana u domaćinstvu u skladu s odredbama Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti, a nije obveznik poreza na dodanu vrijednost prema Zakonu o porezu na dodanu vrijednost i dohodak ne utvrđuje prema člancima 19. – 24. Zakona o porezu na dohodak odnosno na temelju poslovnih knjiga, pod uvjetom da iznajmljuje putnicima i turistima stanove, sobe i postelje, kojih je vlasnik, najviše do 20 postelja odnosno kreveta, i/ili da organizira kamp na svojem zemljištu najviše do 10 smještajnih jedinica, odnosno 30 gostiju istodobno.

Prema članku 35. stavku 1. Zakona o financiranju jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave (Narodne novine, broj 117/93, 33/00, 73/00, 59/01, 107/01, 117/01-ispravak, 150/02, 147/03, 132/06, 73/08, 25/12) porez na kuće za odmor plaćaju pravne i fizičke osobe koje su vlasnici kuća za odmor. Odredbom članka 35. stavka 2. navedenog Zakona propisano je da se kućom za odmor smatra svaka zgrada ili dio zgrade ili stan koji se koristi povremeno ili sezonski.

Prema članku 36. stavku 1. istog Zakona porez na kuće za odmor plaća se od 5,00 do 15,00 kuna po jednom četvornom metru korisne površine kuće za odmor. Odredbom članka 36. stavka 2. propisano je da visinu poreza na kuće za odmor propisuju svojom odlukom općina ili grad. Odredbom članka 36. stavka 3. propisano je da općina ili grad propisuju visinu poreza na kuće za odmor ovisno o mjestu, starosti, stanju infrastrukture te drugim okolnostima bitnim za korištenje kuće za odmor.

Prema članku 74. stavku 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09) korisna površina je ukupna podna površina stana ili druge samostalne prostorije, umanjena za širinu zidova koji je prekidaju. 

Prema članku 37. Zakona o financiranju jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave porez na kuće za odmor ne plaća se na kuće za odmor koje se ne mogu koristiti zbog ratnih razaranja i prirodnih nepogoda (poplava, požar, potres) te starosti i trošnosti. Porez na kuće za odmor ne plaća se na kuće za odmor za vrijeme dok su u njima smješteni prognanici i izbjeglice te na odmarališta u vlasništvu jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave koja služe za smještaj djece do 15 godina starosti. Odlukom općine ili grada mogu se propisati i druga oslobođenja od plaćanja poreza na kuće za odmor iz gospodarstvenih i socijalnih razloga.

Slijedom navedenoga, porez na kuće za odmor utvrđuje se po četvornom metru korisne površine kuće za odmor. Odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisano je tumačenje i izračunavanje korisne površine stana ili druge samostalne prostorije. Nadalje, jedinice lokalne samouprave mogu svojim odlukama o gradskim i općinskim porezima kojima određuju uvođenje poreza na kuće za odmor, propisati i način utvrđivanja korisne površine kuće za odmor.

Porez na kuće za odmor plaćaju vlasnici kuća za odmor, a radi utvrđivanja radi li se o kući za odmor bitno je utvrditi koristi li se povremeno ili sezonski. Odredbama Zakona predviđeno je oslobođenje od plaćanja poreza na kuće za odmor. Zakonom nije predviđeno oslobođenje od plaćanja poreza na kuće za odmor u dijelu koji se iznajmljuje gostima i na koji se plaća porez na dohodak u paušalnom iznosu. Ako isto oslobođenje nije predviđeno ni odlukom jedinice lokalne samouprave, porezni obveznik ne ostvaruje pravo na oslobođenje od plaćanja poreza na kuće za odmor. Ministarstvo financija – Porezna uprava ne može mimo postojećih zakonskih odredaba osloboditi poreznog obveznika od plaćanja poreza na kuće za odmor.

Porez na kuće za odmor i porez na dohodak u paušalnom iznosu od djelatnosti iznajmljivanja stanova, soba i postelja putnicima i turistima te organiziranja kampova utvrđuju se s dva različita zakona i dvije različite osnove jer porez na kuće za odmor utvrđuje se s osnove vlasništva kuće za odmor, a porez na dohodak u paušalnom iznosu s osnove obavljanja djelatnosti iznajmljivanja.